23.03.2007
Šokci u spačvansko-bosutskom međurječju
Nedavno je iz tiska izišla nova knjiga Ivana Ćosića-Bukvina iz Vrbanje, već trinaesta po redu, pod naslovom »Šokci u spačvansko-bosutskom međurječju«, ovoga puta u vlastitoj nakladi. Novi je to uradak Ive iz Vrbanje, Šokca i seljaka, kojemu je teško živjeti bez patine šokačke baštine i bez onog opojnog oblačka fine i sitne prašine sa starih arhivskih knjiga koje neumorno lista i prevrće, kako sam kaže, pomalo iz znatiželje, a najčešće iz straha, da nešto ne ostane zabilježeno, pa da ostane u zapećku povijesne zbilje.
»Kada kažem da je ovaj novi uradak Ivana Čosića jedinstven, neuobičajen i rijedak, vjerujte mi ne pretjerujem s epitetima ili laskanjem«, kaže u uvodniku Stjepan Bogutovac, novinar i urednik izdanja. »Ivan se svojim dosadašnjim djelom a napose ovim rijetkim uratkom, svrstava u red velikana pisane šokačke riči kakvi su Vladimir Rem, Tomo Šalić, Vladoje Ivakić, Josip Lerotić, Vladimir Dević i da ne nabrajam, a njegova ustrajnost, pa i šokačka tvrdoglavost, pridonijeli su da svjetlost dana ugleda mnoštvo nepoznate građe o ovom našem narodu, koji stoljećima na ovim našim prostorima od Mađarske do Dalmacije, od Tise i Drine, do Vrbasa i Ilove, kroz povijest oblikuju život po svojoj i Božjoj volji, pa i suživot s doselcima, kako on voli reći«.
MALEN DOPRINOS: »Mi smo ovdi starosidioci i praužitnici, a to Šokci i Srijemci volu rič. Nek se znade. Ali, mi smo uvik lipo živili sa doselcima i dilili kruva i masti, ovo naše zemlje i šuma, i uvik smo se lipo slagali. Ja sam još ko dite bio nemiran duh i uvik sam ispitivo didake, kako je bilo prije, pa me to evo dovelo već do 13. knjige o Vrbanji, Cvelferiji, Srijemu i Šokcima«, kaže autor, Ivan Ćosić-Bukvin. »Nima baš puno povisnih knjiga o nama Šokcima, a ovo moje dilo malen je doprinos, i samo jedan pogled u povisna događanja kroz našu burnu prošlost, od najstariji vrimena pa do Granice i sve do današnji vrimena. Samo ovo zadnje je više od tri stolića, pa to ni malo. Zato mislim da bi i niko učeniji od mene mogo ovo malo nadogradit, obuhvatit društveni život Šokaca sa svi strana i tako na toj književnoj njivi posijat sime istine, u ime mlogi života koji su tome cilju pritpostaviti«, kaže Iva iz Vrbanje. A lipo ga je slušat kad lipo govori, šokački. A tako i izgleda.
TRAGANJE ZA IZVORIMA: Neumorno tragajući i cunjajući, kako bi to Šokci rekli, Iva je otvorio vrata mnogih povijesnih arhiva, ne libeći se vatikanskih, bečkih i peštanskih, sa samo jednom željom, pronaći što više izvornoga, još nebrušenoga materijala i podastrijeti ga ovoj našoj javnosti, često i uz vlastiti komentar, bez pretenzija da njegova bude posljednja. Dapače, neka bude polazište mlađim i školovanijim naraštajima, pa neka oni posao dovedu do konca. Ovoga puta Iva je nadmašio sebe, našavši građu objavljenu u Ankari, »Sirem Sancagi mufassal tahriri defter« (Ankara, 1983.), u kojoj je među poreznim spisima Srijemskoga sandžaka iz 1556. godine, pronalazi i neka šokačka prezimena, odnosno imenskih pridjevaka izvedenih od imena Šokac, te zaključuje da se dolazak Šokaca na ove prostore može pratiti već od 16. stoljeća.
Možda još valja naglasiti da su posebna zanimljivost ove knjige i rijetki zemljovidi, pa čak i neki tajni zemljovidi, koje je svojevremeno radila Austro-Ugarska. Ima i zanimljivih zemljovida s grafičkim prikazima o porijeklu naselja i govora u tim naseljima, koje je vrlo dobro obradio Stjepan Pavičić, a ponegdje su aktualna još i danas. Također, ima i ranijih zemljovida Bačke, koje su u svojim djelima koristili razni autori, od Ante Sekulića do Marka Ćovića, Aleksandra Kokića i drugih.
Da ne duljim. Preporučam ovu knjigu Šokcima diljem Šokadije, ali i Bunjevcima, jer otvara neke nove vidike glede porijekla i kulturne baštine, običaja, govora i povijesnih istina o Šokcima, pa i Bunjevcima.