Arhiv tekstova

Prije nekoliko tjedana hokejaši na travi »Elektrovojvodine« zabilježili su veliki uspjeh pobjedom na turniru u dvoranskom hokeju europske C2 skupine i plasmanom u viši rang (C1) klupskoga natjecanja staroga kontinenta. Na svom parketu, u subotičkoj Dvorani sportova, »električari« su u odlučujućem susretu svladali rivale iz Finske i potvrdili kako se u glavnom gradu sjeverne Bačke još uvijek igra kvalitetan hokej, bilo na parketu, bilo na travi. O ovom lijepom sportskom uspjehu, te aktualnom trenutku ovoga sporta na našim prostorima porazgovari smo s Davorom Prćićem (1977.), kapetanom momčadi HK »Elektrovojvodine«.

4Prije svega, za manje upućene čitatelje, pojasnite razliku između hokeja na travi i dvoranskog natjecanja u istome sportu?

Osim naravno podloge, u dvorani se igra na parketu, glavna razlika se ogleda u dvije stvari. Prvo, u dvorani igra znatno manji broj igrača (5+1), dok vani na travi igra deset igrača plus vratar. Drugo, u dvorani nema auta, jer se igra tzv. mandinera i automatski igra postaje znatno brža, što opet doprinosi većem broju zgoditaka i atraktivnijem doživljaju za gledatelje.

4Subotica je oduvijek bila glavni centar kvalitete hokeja na travi, pamtimo dugogodišnju vladavinu »Zorka Slavice« u vremenima stare zajedničke države. Danas je Vaša momčad »Elektrovojvodina« svojevrstan nastavljač te uspješne tradicije, o čemu najbolje govori i nedavni uspjeh osvajanja prvog  mjesta u C2 skupini dvoranskog šampionata Europe.

Veliki dio naše momčadi nastao je dolaskom igrača iz nekadašnje Zorka Slavice, koja je prestala s postojanjem, u kojoj sam i ja počeo svoje prve hokejaške korake. Glede same kvalitete, ona je oduvijek krasila subotičke prostore, ali nažalost akutni nedostatak financijskih sredstava uvjetovao je brojne organizacijske probleme, što se odrazilo u konačnici i na sportske rezultate. Pobjedom na turniru, kojemu smo bili domaćini u Dvorani sportova, u kojoj inače nemamo ni jedan trening tijekom tjedna, uspjeli smo dokazati kako imamo kvalitetu i za viši rang europskoga klupskoga natjecanja u dvoranskom hokeju.

4Kako je uopće došlo do Vašega sportskoga opredjeljenja za hokej na travi, a ne za recimo neki uvjetno rečeno atraktivniji sport?

Hokej nije bio moj prvi izbor, već košarka koju sam trenirao četiri godine u »Spartaku«, ali je nekako pod očevim utjecajem (otac Stipan je bio član one slavne generacije Zorka Slavice op. a) palica nadvladala loptu i obruče. S ozbiljnijim treniranjem počeo sam negdje u četrnaestoj godini, igrajući prvo u juniorskom sastavu, a poslije nekoliko godina »upao« sam u prvi tim Zorka Slavice.

4Danas igrate u obrani, dok ste u »mlađim« danima igrali na poziciji najisturenijeg navalnog igrača. Kako je došlo do ove formacijske transformacije?

Počeo sam igrati na mjestu centarfora i reći ću u šali kako od lošeg centarfora postaje na koncu odličan bek, ali na mjestu obrambenog igrača sam počeo igrati tek od ove godine, igrom slučaja, jer su neki momci napustili aktivno bavljenje hokejom i za potrebe momčadi prekomandiran sam u posljednju liniju.

4Postižete li i sada golove, iako se ste prilično udaljeni od protivničkoga vratara?

Istina dosta rjeđe nego prije, ali dogodi se, jer je posebice dvoranski hokej znatno brži i dinamičniji, pomalo nalik malom nogometu i češće su situacije za pogodak u kojima sudjeluju gotovo svi igrači momčadi.

4Kakvi su daljnji planovi HK »Elektro-vojvodina« i kako ocjenjujete perspektivu ovoga atraktivnoga sporta na ovdašnjim prostorima? 

Poslije ovoga uspjeha u dvorani, mi nastavljamo pripreme za skorašnji izlazak vani, na travu, gdje nas također očekuje nastup na C2 turniru u hokeju na travi (Atena), potom i susreti državnoga šampionata u kojemu je, zbog loše financijske situacije, svake godine sve manje momčadi. Glede perspektive, ona je prilično neizvjesna, jer zbog akutnog nedostatka novca ovaj sport sve više slabi na našim prostorima i veliko je pitanje njegove budućnosti. Što više reći, kada mi jedini nemamo niti jedan teren s vještačkom podlogom, na kojoj se igraju gotovo sva veća natjecanja.