Arhiv tekstova

U okviru svojih redovitih filmskih programa, Spomen-zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu mjesec ožujak posvetila je hrvatskom slikaru Ignjatu Jobu (Dubrovnik, 28. ožujka 1895. – 28. travnja 1936. godina), u povodu obilježavanja 112 godina od njegova rođenja. Važno je spomenuti da se u kolekciji Spomen-zbirke nalazi šest slika ovog umjetnika burnog temperamenta, čije slike nose snažan duh kolorističke napetosti i potpune predanosti motivu. Dokumentarni film pod nazivom »Ignjat Job«, o životu i radu ovog slikara kojega smatraju za jednog od najstrasnijih slikara ekspresionista u jugoslavenskom slikarstvu prve polovice 20. stoljeća, prikazan je prošlog tjedna, 8. ožujka. Riječ je o dokumentarcu čiji je autor Zvonko Maković, profesor povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, snimljen u produkciji Hrvatske radio televizije. 

Kako smo saznali od kustosice dokumentacije Spomen-zbirke Marte Feher, dokumentarni dio depoa (u kojem ima preko 3500 inventarnih jedinica i nebrojeno mnogo filmova i fotografija) uvećan je ovako za jedan film, zahvaljujući prijateljstvu Spomen-zbirke i autora filma Makovića, koji ga je poklonio Zbirci po završetku snimanja. 

Kroz četrdesetak minuta dokumentarnog filma o Ignjatu Jobu čija se djela svojom osobitošću izdvajaju od svih ostalih umjetnika (kritičar ga nazivaju »likovnim usamljenikom«) vodi nas narator, profesor Maković, jednostavnim i razumljivim jezikom, prateći riječi slikama uhvaćenim kamerom. Slike snimljene na mjestima na kojima je Job stvarao svoja djela, odmarao se, koračao ili s obitelji uživao u ljepotama Dubrovnika i okolice, autor vješto dopunjava snimcima Jobovih djela, koje svojim koloritom, odnosno slikarevim brzim, kratkim i dubokim pokretima kista, proizvode mogućnost paralelnog sagledavanja realnih, životnih scena sa slikama, odnosno, autorovim viđenjem istih, prenijetih na platna uljanim bojama. U takvoj koncepciji dokumentarnog filma, gdje se pretapaju primjerice, snimci maslinjaka i Jobove slike iste teme, ili snimka kuće u kojoj je živio sa suprugom i kćeri Cvijetom Job (s kojom autor filma razgovara kako bi bolje razumjeli život i djelo Ignjata Joba) s dvije slike naslikane u različitim fazama autorova stvaralaštva, shvaćanje Jobovog poimanja i odnosa prema temama koje je slikao biva jasnije i preciznije. Polazeći od njegovih  prvih djela, autor filma prati razvoj Jobove slikarske pozicije, umjetničkog razvoja i opredjeljenja, ulazeći u detalje i prikazujući u filmu samo dijelove slika u kojima, uz objašnjenje Makovića, shvaćamo razloge zbog kojih Joba svrstavaju u vrhove ekspresionizma, kojega u hrvatskoj, kako smatraju stručnjaci, nije jednostavno definirati. Razvoj pokreta kista, kombiniranja boja, dolazak i prelazak linije koja definira ekspresionizam, autor jasno prikazuje i slikama i riječima, te i laici mogu uočiti osobenost, ne samo ovog umjetničkog pravca, već i Ignjata Joba kao umjetnika.