Arhiv tekstova

Hrvatske udruge nastoje razvijati i prosvjetni segment u svojemu djelovanju, kroz rad dramsko-literarnih sekcija, osnivanjem knjižnica, izdavačkom djelatnošću i organiziranjem književnih večeri.

O razvijanju i zastupljenosti prosvjetnog segmenta u radu hrvatskih udruga iz Tavankuta i Sombora govore zamjenik predsjednika               Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva »Matija Gubec« Ladislav Suknović i pročelnica Recitatorsko-dramskog odjela Hrvatskog kulturno umjetničkog društva »Vladimir Nazor« Marija Šeremešić.

TAVANKUT: Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo «Matija Gubec» iz Tavankuta osnovano je 1946. godine na temeljima dramske skupine, koja je djelovala u to vrijeme, uz potporu Ivana Prćića Gospodara i Većeslava Omahena, tadašnjih seoskih učitelja. Svoj rad Društvo je prvobitno zasnivalo na prikazivanju dramskih igrokaza u selu i okolici, a kasnije sudjeluje i na značajnim smotrama diljem tadašnje Jugoslavije.

»Društvo ‘Matija Gubec’ u Tavankutu tijekom 60-godišnjeg postojanja i rada uvijek je bilo glavni, a mogli bismo reći i jedini nositelj kulturnih događanja u Tavankutu i čuvar tradicije i običaja, te matica koja je uvijek okupljala sve zainteresirane za bunjevačko narodno stvaralaštvo i kulturu s ciljem da se čuva, prezentira i razvija kao dio hrvatske kulture. Tijekom djelovanja ‘Matije Gupca’, Dramska je sekcija izgubila primat i sve je veće značenje dobivala Folklorno-glazbena sekcija, a nakon 1962. godine i Likovna sekcija.

Tijekom svoje povijesti, sekcije Društva su više ili manje uspješno radile. Osnivane su nove sekcije, primjerice Tavankutski literarni kružok, Pjevački zbor, Znanstveno-istraživačka sekcija«, kaže Ladislav Suknović i napominje kako je djelatnost dramske sekcije od 1980. godine na nov način, primjeren tom vremenu,  nastavila je Diletantska kazališna družina »Lucija«. 

KAZALIŠNE PREDSTAVE: »Naime, nakon 1972. godine, kada je pojedinim članovima onemogućen daljnji rad u Društvu, došlo je do osipanja članstva i zastoja u radu. Osamdesetih godina okupila se u Društvu nova generacija zaljubljenika u bunjevačku narodnu umjetnost i kulturu. Godine 1980. družina mladih Tavankućana osnovala je Amaterski ekran, kao filmsku sekciju, u čijem su okviru organizirane filmske večeri amaterskih filmova i tako su utjecali na filmski odgoj publike u Tavankutu. Na svetu Lucu 13. prosinca  1981. godine promijenili su naziv te sekcije u naziv ‘Lucija’. I dalje su organizirali filmske večeri, ali su snimali i svoje prve filmove – igrane, dokumentarne, pa i animirane, te su organizirali prave filmske predstave. Izdavali su i foto novine pod nazivom Pink foto novine. Budući da su počeli s pripremama kazališnih predstava, nazivu ‘Lucija’ dodali su naziv Diletantska kazališna družina. Na bunjevačkoj ikavici izveli su predstavu ‘Sumnjivo lice’ Branislava Nušića i predstave ‘Radovan III.’ i ‘Balkanski špijun’. Dramska sekcija osamdesetih godina izvela je i predstave ‘Katica’ Antuna Karagića i ‘Albina mijana’ Ivice Jakočevića, a s novim članovima 1996. godine izvela je komediju ‘Kesele vešnje’, koju je, prema komediji Jovana Sterije Popovića, na ikavici obradio Petar Vuković. Kasnije, 2000. godine, nova kazališna skupina priređuje predstavu ‘Provodadžijske miškulancije’ čak 16 puta izvođenu u 4 države«, kaže Ladislav Suknović.

NEFORMALAN OBLIK EDUKACIJE: U okviru Društva 1952. godine formirana je Čitaonica, koja je kasnije po organiziranosti i broju naslova prerasla u knjižnicu. Čitaonica je počela s radom 15. kolovoza 1952. godine, kada je Društvo dobilo na korištenje dvije prostorije u Zadružnom domu u Tavankutu. Za knjižničara je angažirana Kata Stipić. U Čitaonici su se uzimale knjige na čitanje, čitao se dnevni tisak, časopisi i druge publikacije, a održavane su i probe Dramske sekcije, igrao se šah i odvijale su se i druge aktivnosti Društva. Kati Stipić je u Čitaonici u radu s djecom pomagala učiteljica Ivanka Cvijin. Budući da se povećao knjižni fond, i djelatnost Čitaonice se tako razvila da je to tražilo stalno zaposlenu osobu s punim radnim vremenom. Društvo je 1956. godine Čitaonicu dalo na upravljanje NOO Tavankut, a kasnije je ona ušla u sastav Gradske knjižnice u Subotici.

»Sredinom prošloga stoljeća u okviru našeg Društva izrasta Likovna kolonija, koja je okup-ljala veliki broj umjetnika, a kasnije se u okviru  Kolonije organizira i Slamarski odjel, koji je danas nadaleko poznat po svojoj umjetnosti u tehnici slame. Svoj rad slamarke svake godine prezentiraju na tradicionalnoj Koloniji slamarki, kasnije u vestibilu Gradske kuće u Subotici u sklopu održavanja Dužijance, te u velikom broju mjesta u Republici Hrvatskoj. Stoga možemo zaključiti kako je osnovni cilj i zadaća HKPD ‘Matija Gubec’ bio i ostao prosvjetni segment, kako to i stoji u nazivu Društva. Naime i sami začeci Društva govore upravo u prilog tomu. Kroz dramske radionice, igrokaze, recitatorske sekcije, tadašnji, a i sadašnji učitelji nastojali su ponuditi djeci na selu jedan neformalan oblik edukacije i zanim-ljiv pristup očuvanju tradicije i jezika i pri tome pridonijeti prosvjetnom segmentu. Danas Društvo osim folklorne i glazbene skupine, ima literarnu, novinarsku, dramsku i istraživačku. U dolazećem razdoblju Društvo namjerava nastaviti njegovati svoj prosvjetni segment kroz niz znanstvenih, književnih, likovnih i drugih projekata«, kaže Ladislav Suknović.

SOMBOR: Hrvatsko kulturno umjetničko društvo »Vladimir Nazor« u Somboru osnovano je prije sedamdeset godina s ciljem da se sačuva materinji jezik, kultura i tradicija Hrvata Bunjevaca i Šokaca iz Sombora i okolice. 

»U biti, cilj je bio unapređivati nacionalne, kulturne i materijalne interese našeg naroda.

Društvo i danas ima, u pravom smislu, svoju kulturnu i prosvjetiteljsku misiju, što se ogleda u nizu aktivnosti i postignutim rezultatima. U našem Društvu djeluje Folklorni odjel s tri dobne skupine i taj odjel njeguje pjesme, plesove i običaje Hrvata sa ovih prostora. Dramski je odjel oformljen još davnih godina, a poslije duže stanke djeluje od 2000. godine. Mlađa skupina igra predstave na standardnom jeziku i na taj način uči hrvatski jezik i upoznaje hrvatsku književnost. Igrali su  predstave  ‘Ivica i Marica na naš način’, ‘Igramo se kazališta’, ‘Bijeli jelen’, ‘Božićna bajka’, ‘Ka Betlehemu’, ‘Betlehemska zvijezda’«, kaže Marija Šeremešić i napominje kako oni stariji njeguju specifičan oblik kazališnog stvaralaštva – pučku scenu, a putem tekstova nastalih na ovim prostorima čuvaju ikavicu i običaje Hrvata Bunjevaca. 

KAZALIŠNO STVARALAŠTVO I KNJIŽEVNE VEČERI: »Veliki dio ove skupine pohađao je i seminare, koje je organizirala Hrvatska matica iseljenika iz Zagreba za kazališne stvaraoce. Do sada su igrali predstave ‘Meldovanje’, ‘Moje–tvoje’ ‘Albin bircuz’, ‘Bona se ženi’, scenski prikaz života oca Gerarda Tome Stantića, ‘Idimi – dođimi’, ‘Zmija Jela’, a upravo je u pripremi ‘Kad se opanak popapuči’ po Sterijinoj ‘Pokondirenoj tikvi’. Dramska sekcija je organizator i sada već tradicionalnog Božićnog koncerta, a organizator je i književnih večeri te likovnih izložbi tijekom godine. Do sada je održano 17 književnih večeri na kojima su među ostalima svoja djela predstavili Miro Gavran, Augustin Juriga, Josip Temunović, Vladimir Bošnjak. Pučki pjesnici našeg Društva sudjeluju na literarnim večerima i čitaju svoje stihove, koji su često veoma zapaženi i objavljivani ne samo u listu ‘Miroljub’, koji Društvo izdaje, nego i u ediciji ‘Lira naiva’ i u knjigama koje izdaje KLD ‘Rešetari’, a nekoliko članova Društva piše za Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca«.

KNJIŽNICA: Uz književne večeri obično su organizirane i izložbe likovnih radova sudionika likovne kolonije »Colorit«, koja se svake godine održava na nekom somborskom salašu, a često se priređuju i izložbe starih rukotvorina, nošnji, upotrebnih predmeta i vjenčanica. Uspješno je organizirana i izložba starih vjenčanih fotografija, dok se u suradnji s karmelićanima i crkvom sv. Križ  održavaju  tijekom zime i tijekom Korizme duhovne tribine.

»Knjižnica našeg Društva osnovana je još 1936. godine. Knjiga je bilo malo, ali su se kupovale novine te je jedna prostorija bila pretvorena u čitaonicu. Broj primjeraka knjiga je rastao, tako da danas knjižnica broji negdje blizu tri tisuće primjeraka knjiga s velikim brojem hrvatskih naslova koje su nam donirali Matica hrvatska iz Zagreba, KLD  ‘Rešetari’, Hrvatska matica iseljenika iz Zagreba, Hrvatska čitaonica  iz Subotice. Društvo je za potrebe članova Društva kupovalo i velik broj kompleta raznih enciklopedija, zatim razne časopise i školsku lektiru. Društvo ‘Vladimir Nazor’ je izdalo i nekoliko knjiga: monografiju Društva Franje Matarića u povodu pedesete obljetnice, ‘Žetvene svečanosti’ skupine autora, ‘Dukat ravnice’ koju sam napisala u koautorstvu s  Antonijom Čota, te brošuru ‘Od Miroljuba do Nazora’, čija sam autorica. Stihovi Antuna Kovača ušli su u knjigu ‘Šokačka čitanka’ objavljenu u Osijeku, a Emina Firanj i Aneta Firanj sudjeluju na literarnim natječajima diljem Hrvatske. List ‘Miroljub’ izlazi četiri puta godišnje i u njemu se objavljuju uradci iz povijesti, informacije o radu našeg Društva, te zanimljivosti, aktualnosti i stihovi članova Društva«, kaže Marija Šeremešić i ističe kako su članovi HKUD-a »Vladimir Nazor« dali veliki doprinos započinjanju nastave iz predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture  u jednoj somborskoj osnovnoj školi.