Arhiv tekstova

Marko Skenderović, student je druge godine studija elektrotehnike računala na Zagrebačkom sveučilištu, koji je upisao nakon svršene srednje Elektrotehničke škole u Subotici. Na studij u Zagreb je odlučio otići, nakon slušanja pozitivnih dojmova svojih  rođaka koji su tamo studirali, a na koncu i njegova je starija sestra, malo prije njega, u Zagrebu upisala Višu medicinsku školu. Nije zažalio zbog odluke o mjestu studiranja, jer mu se u Zagrebu veoma dopada društvo i općenito, tamošnji život.

Marko se ističe i kao organizator okupljanja studenata iz Vojvodine, te  obnaša dužnost urednika studentskih novina. Prije njega, do završetka svojih studija, tu je dužnost obavljao Tomislav Brejar.

LIST: »Novine su posvećene studentima u Hrvatskoj, broje ukupno osam stranica, a izlaze dvomjesečno. Prva strana su opće obavijesti, a posljednja je uvijek rezervirana za studentske šale, osim toga uvijek se objavljuju fotografije s naših tuluma, a zanimljiva je i rubrika »Upoznajmo brucoše«. Potporu i financiranje novina dobivamo od Hrvatske matice iseljenika, koja nam tiska list, a na nama je samo da napišemo i uredimo tekstove. Nedavno smo pronašli jednu studenticu, koja bi lektorirala tekstove, pa se nadamo kako će tako tekstovi još više dobiti na kvaliteti. Staram se o prikupljanju tekstova i pripremi novina pred tisak, a samo vođenje novina mi ne oduzima puno vremena, jer one ne izlaze tako često i nisu opsežne. Nažalost, mladi nisu pretjerano motivirani za pisanje i trudim se pronalaziti studente koji žele pridonijeti novinama. Mario Bara piše o povijesti Hrvata u Vojvodini i šire,  što je veoma korisno za naš list. Vođen ovim primjerom, tako bi svatko mogao nešto pisati iz svog područja studiranja«, pojašnjava Marko Skenderović. 

TULUM: Marko je s vođenjem studentskih novina naslijedio i organiziranje tuluma za vojvođanske studente. Takav  se susret posljednji put organizirao u petak 9. ožujka, a prije toga u listopadu prošle godine.

»Veliki je odzivi na tulume. Uvijek dođe  preko stotinu mladih, od čega su oko polovice studenti iz Vojvodine. Bitno je na vrijeme razglasiti među našim studentima, koji se druže u manjim skupinama, pa se tako informacija bolje i brže  proširi. Organiziranje tuluma zahtijeva i skupljanje novca za nabavu pića, te čišćenje dvorane prije i nakon tuluma. Tijekom tuluma obično nestane alkoholnih pića, ovoga puta nestalo ih je puno ranije, jer je bilo više studenata nego ranije. Na tulumu do pola noći mladi slušaju domaći rock, a nakon toga pušta se narodna glazba. Ovoga puta narodnjaci su se mnogo ranije počeli puštati, jer mladi imaju glazbene želje, koje DJ usklađuje«, komentira Marko Skenderović. Ovaj angažman svakako nosi odgovornost, jer on istupa ispred skupine studenata iz Vojvodine i kako kaže glede toga nema problema. 

STUDIJ: Elektrotehnika je relativno mlada znanost, u posljednjih se stotinu godina puno razvijala, a i dalje napreduje, te zasigurno predstavlja i aktualno, buduće zanimanje. Upravo to studira Marko i ističe kako mu je fakultet odlično uređen, profesori su stručni, a nov Bolonjski sustav studiranja zahtijeva redovit odlazak na predavanja i vježbe. 

»Meni je studij kao nastavak srednje škole, jer redovito idem na predavanja i nema mogućnosti »kampanjskog učenja«. Student po ovom sustavu studiranja ima češće provjere znanja i mora biti spreman za kolokvije. Doma u Subotici malo učim, dok sam u Zagrebu na prvoj godini učio konstantno svakoga dana, u drugoj sam se godini malo opustio, a sada se trudim ponovno steći tu formu. Na studiju su nam rekli, kako je potrebno poslije četverosatnih predavanja, barem još toliko učiti doma, da bi rezultati ispita bili pozitivni«, nastavlja Skenderović i dodaje:

»U slobodno vrijeme najčešće se igra nogomet, neka društvena igra, ili se studenti okupljaju ispred računala, uz koje veoma brzo prođe vrijeme». Marko se ne druži samo sa Subotičanima, već je ostvario dobre kontakte i s drugim kolegama sa studija, kao i ostalim studentima koji žive u domu. Ipak, kad nije u Subotici, nedostaju mu prijatelji, s kojima bi rado zaigrao košarku. 

»U Zagrebu smo se prošle godine češće družili i navečer izlazili. Sada živim u studentskom domu u Sopotu i tu je malo mirniji život, pa izlazimo mjesečno dva do tri puta. Studentski dom kraj Save je bolji, uredniji i zanimljiviji je, jer broji više ljudi.  Prve dvije godine nisam imao cimera iz Subotice.  Prve sam godine sobu dijelio s momkom iz Petrinje, a potom sa studentom iz Rijeke, a sad sam sa Subotičanima, što mi je jako drago. Lijep je studentski život van nadzora roditelja, jer tako studenti imaju određenu slobodu. Tu slobodu zato ipak plaćamo »tečajem brzog odrastanja« i vođenja samostalnog života. Sjećam se kako sam s početka jako čekao odlazak doma jedanput mjesečno, dok sada već dva i pol mjeseca nisam bio doma i nije mi čudno. Trebalo je vremena odviknuti se od jednog načina života, koji je bio s roditeljima i priviknuti se na drugi, koji je okrenut drugima mladima, koji se nalaze u istoj situaciji kao i ja«, ističe Marko Skenderović. Njegova poruka mladima je, da trebaju svoj život shvatiti ozbiljno, a što se tiče studija, što prije ga završiti i postati »svoj« čovjek. 

»Ako promatram svoju budućnost u Srbiji, vidim kako se stvari neprekidno mijenjaju, i kako nema sigurnosti niti u jednom pogledu, od posla do osobne sigurnosti. Po završetku studija, želio bih civilno odslužiti vojni rok ovdje, ako do tad tu obvezu i ne ukinu, a nakon toga bih se trudio naći posao u Hrvatskoj i tu ostati«, završava razgovor Marko Skenderović.