Arhiv tekstova

Današnja populacija u Vojvodini jedna je od najstarijih u svijetu. To je posebice izraženo posljednjih desetljeća XX. stoljeća. Najstariju populaciju na planetu ima Japan  s prosjekom od 42,9 godina, dok je Srbija  na samom vrhu s prosjekom od 40,5 godina. Treba istaknuti kako prosječna starost ukupnog stanovništva na našem planetu iznosi 26 godina. 

Fertilitetet sve više zabrinjava mnoge države svijeta. Ovo se odnosi i na najrazvijenije zemlje svijeta. U razdoblju 2000.-2005. godine u  čak 84 zemlje svijeta fertilitetet je na razini prostog obnavljanja ili ispod te razine. U ovom članku osvrnut ćemo se na stanje u Vojvodini, s posebnim osvrtom na Hrvate. 

STANOVNIŠTVO U VOJVODINI: Stanov-ništvo Vojvodine se  u razdoblju 1948.-2002. godine  transformiralo iz stadija demografske zrelosti u stadij  duboke demografske starosti. Na depopulaciju stanovništva Vojvodine utjecao je proces opadanja nataliteta, starenje stanovništva i  kretanje mortaliteta. Tako je u Vojvodini 1989. godine  bio prisutan negativan prirast od -1 promila da bi tijekom 2002. godine dosegnuo  dimenzije čak od - 4,7 promila. Imajući u vidu poodmakli proces starenja stanovništva Vojvodine i  nizak fertilitet, teško se  mogu očekivati povoljnija populacijska kretanja. U teoriji se određuju četiri odrednice razvoja stanovništva. Na prvom su mjestu demografski čimbenici, a tu se misli na natalitet, mortalitet, promjene u razvoju vitalnih demografskih struktura (dobno-spolne) i slično. Drugu skupinu odrednica čine gospodarstveni čimbenici, a tu se prije svega misli na promjenu gospodarstvene strukture, odnos prema ruralnim sredinama  i sl. Treću skupinu čine politički čimbenici. Činjenica je da je na prostorima Srbije došlo do velikih imigracija i emigracija zbog rata i raspada Jugoslavije. U četvrtu skupinu odrednica dolaze u obzir odnos prema vrijednostima i normama obitelji, odnos prema tradiciji i vjeri. Svi ovi čimbenici su međusobno povezani i uvjetovani. Nema nikakve dvojbe da su rat i raspad Jugoslavije bitno utjecali na demografsku sliku Vojvodine, a ponajprije Hrvata.

Prirodni prirast je najznačajniji čimbenik kretanja stanovništva određenog teritorija. Tako je  još 1991. godine u Vojvodini bio prisutan negativni prirodni prirast u čak 43 općine   ili 95,6 posto općina Vojvodine. Taj je trend nastavljen tako, da je u 2003. godini prisutan negativan prirodni prirast u svim općinama Vojvodine (45 općina). Prema predviđanjima Republičkog zavoda za statistiku u 2022. godini previđa se stopa nataliteta od 7,6 i  mortalitet po stopi od  14,7 posto, a time prirodni prirast od –7,1 promila. Iz ovoga je razvidno kako  se populacija Vojvodine neće moći osigurati ni na razini stag-nacije prirodnim putem.

MIGRACIJSKI PROCESI: Na proces kretanja stanovništva, čiji je rezultat smanjivanje nataliteta, bitno su utjecali  procesi demografske tranzicije (modernizacija društva, industrijalizacija, urbanizacija, deagrarizacija, promjena uloge obitelji). Promijenjena  starosna struktura utjecala je na porast stope smrtnosti. Porast opće smrtnosti rezultat je procesa demografskog starenja na  području Vojvodine. To se posebice odnosi na pojedine okruge u Vojvodini. Naime, migracije su, preko nataliteta, usporavale proces starenja na imigracijskim, odnosno ubrzavale proces starenja na emigracijskim područjima. Vojvodinu su tijekom XX. stoljeća karakterizirali intenzivni migracijski procesi. U nju su se useljavali najčešće zbog ekonomskih razloga a iz nje iseljavali pod pritiskom, a manje u potrazi za boljim životom. Tijekom XX. vijeka karakteristična su tri velika migracijska procesa u Vojvodini i to: kolonizacija nakon I. svjetskog rata; kolonizacija nakon II. svjetskog rata; intenzivnije  imigracije stanovništva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske u prvoj polovici posljednjeg desetljeća XX. stoljeća. Istodobno se iz Vojvodine iselio jedan broj stanovništva (Hrvati i Mađari) u Hrvatsku i Mađarsku, i u druge europske zemlje.

U razdoblju 1991.-2002. godine u pogledu intenziteta bile  su migracije značajne u Vojvodini. 

Analiza starosne strukture stanovništva Vojvodine pokazuje da je došlo do smanjenja mladog stanovništva (0–19 godina), ali  s različitim intenzitetom. S druge strane, porast starog stanovništva (60 godina i više) dobiva značajne dimenzije. Rezultat takvih procesa jest  uočljivo starenje stanovništva.

Analiza podataka iz tablice broj 3. pokazuje  kako je u Vojvodini došlo do znatnijeg povećanja procesa udjela starog u ukupnom stanovništvu Vojvodine (15,1–21,9 posto). To znači da će se ovaj trend i nadalje nastaviti ako ne dođe do zaokreta u populacijskoj politici. Ovaj proces je stvarnost, a njezini su uzroci  smanjen fertilitet kao rezultanta shvaćanja  reprodukcije, produljivanje životnog vijeka i emigracijski procesi (odlazak mladog stanovništva u inozemstvo). Pad stope ukupnog fertiliteta (prosječan broj živorođene djece na jednu ženu) sveo se u posljednjem desetljeću XX. stoljeća u Vojvodini na  1,5 dijete, a to je razina  koja je ispod praga  proste reprodukcije. Naime, smatra se kako je za običnu reprodukciju potrebno 2,1 dijete.

Na prvi pogled da se zaključiti kako je između dva popisa došlo do smanjivanja  broja stanovnika, osim kod Roma i Srba. Stanovništvo svih nacionalnosti prešlo je  u viši stadij starosti, osim Slovaka. Starosna kategorija se računa na više načina, a ovdje je uzeta ona koju daje prof. dr. Branislav Đurđev. 

Uzroke ovakvog stanja treba tražiti  u naslijeđenoj  starosnoj strukturi, padu nataliteta i migracijama.

U odgovoru na pitanje zašto su Hrvati jedan od najstarijih naroda u Vojvodini, može nam pomoći pogled na mijenjanje nacionalne strukture Vojvodine od 1953. godine.

Iz tablice se može lako vidjeti kako se  broj Hrvata u Vojvodini od 1953. godine do 1971. godine zadržavao skoro u istom postotku, a da se naglo smanjivanje odigralo od 1971. godine do 1991. godine, a osobito u razdoblju od 1991. do 2002. godine. Broj Srba se od 1953. godine do 2002. povećao od 50,9 do  65 posto od ukupnog broja stanovnika Vojvodine. Hrvati su 1953. godine  činili 7,2 posto, a 2002. samo 2,8 posto  od ukupnog broja stanovnika. Srednja starost stanovnika Vojvodine za sve je nacionalne skupine povećana, a za Hrvate posebice.

Srednja starost hrvata iznosi 45,3 godine a prosjek Vojvodine je 39,8 godina.

HRVATI U VOJVODINI: Hrvatski narod predstavlja autohtono stanovništvo Vojvodine, tj. Bačke, Banata i Srijema. Iako je i ranije na ovim prostorima bilo Hrvata, najveći broj doseljenih Hrvata imigrirao je u više selidbenih valova od XIV. do XVIII. stoljeća. Glavni čimbenici spomenutih migracija bili su turski i proturski ratovi; to povijesno razdoblje završeno je izbacivanjem Osmanskog carstva iz srednjeg Podunavlja 1699.  Dvadeseto stoljeće će se nepovoljno odraziti na apsolutni i relativni broj Hrvata u Vojvodini. Naime, u vrijeme raspada Austro-Ugarske, Bačka i Banat su tijekom 1918. godine anektirani Srbiji, a istočni Srijem je administrativno priključen Dunavskoj banovini , tj. Vojvodini 1929. godine, odnosno 1931. godine. Banovini Hrvatskoj vraćen je dio Srijema 1939. godine, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. godine cijeli Srijem je bio u okviru tzv. NDH. Broj Hrvata u Vojvodini je 1948. godine iznosio 134.232, a u 1961. godini je povećan za 8,3 posto i iznosio je 145.341. Od tada je broj  Hrvata u stalnom padu. Po popisu iz 1991. godine broj Hrvata je pao na 72.528 , a po popisu iz 2002. godine na svega 56.546. Iz svega je vidno kako su osim prirodnih kretanja (mortalitet, natalitet, prirodni prirast) u Vojvodini na sceni bili prisutna i mehanička kretanja (kolonizacije, rat). Nema sumnje da se to posebice odnosi na Hrvate. Govoriti o povećanju broja Hrvata iz ove vizure izgleda više nego idealno. Pokraj svih odrednica, koje su karakteristične za sve narode na prostorima Vojvodine, posebice treba naglasiti: rat i emigraciju velikog broja Hrvata u Hrvatsku i druge  europske zemlje.  Kako se mijenjala struktura stanovništva u Vojvodini najbolje ilustrira Općina Šid. Za jedanaest godina broj Srba se povećao u Općini Šid za gotovo 50 posto (s 21,4 tisuće stanovnika na 30,3 tisuće. Istodobno je broj Hrvata u Općini Šid značajno smanjen  (s 5809 na 2086), a udio u Općini smanjen je sa 16,5 na svega 5,5 posto.

TAMNA SLIKA: Ne treba zanemariti niti političko okružje i od 1981. godine uvođenje Bunjevaca i Šokaca u posebnu nacionalnu kategoriju. Tako je  po popisu iz 1981. godine bilo  9.954, a 1991. godine čak 23.417 Bunjevaca i Šokaca. Sve ovo uvjetovalo je da sada imamo prilično tamnu sliku o budućnosti Hrvata u Vojvodini. Sve to uvjetovalo je da su Hrvati najstariji narod u Vojvodini (s udjelom većim od 1 posto u stanovništvu Vojvodine). Sudjelovanje mladih smanjeno je u razdoblju od 10 godina za 18,6 posto, stanovnika, do 39 godina za 16,4 posto, starih 60 i više godina povećano je za 39,2 posto, prosječna starost za 3,8 godina. U Općini Subotica Hrvati su u stadiju duboke starosti (41,2 godine), a u nekim općinama, s manjim brojem Hrvata, prelazi 55 godina, tj. nalaze se u stadiju najdublje demografske starosti. Tako je npr. u Novom Bečeju prosjek 55,8 godina, a u Novoj Crnji 55,0. 

Među najvažnijim čimbenicima razvoja jednog  naroda je  nesumnjivo stanovništvo. Kako su demografski procesi povezani i uzajamno uvjetovani, mjere koje se poduzimaju moraju biti koordinirane i međusobno integrirane. Imajući u vidu kako će i nadalje u Vojvodini biti prisutan negativan prirodni prirast, nema sumnje da će se to odnositi i na Hrvate. Osim mjera populacijske politike koje bi trebala što prije realizirati Vojvodina, a koje je već sačinilo Izvršno vijeće Vojvodine,  nema sumnje, za populacijsku politiku Hrvata trebala bi se zauzeti hrvatska zajednica u Vojvodini. Tu dobrim dijelom mislim na Katoličku crkvu, DSHV i HNV. Svako kašnjenje imat će dalekosežne posljedice.