Arhiv tekstova

Tijekom poplave moderniziranja fasada u drugoj polovici XX. stoljeća, mnoge kuće iz XIX. stoljeća dobile su »suvremene« i potpuno obezličene, a rekli bismo i posve nezanimljive fasade, kao što je slučaj s kućom u Žarka Zrenjanina 16. No, ako se začeprka ispod površine, i uroni u svijet povijesnih dokumenta, sačuvanih u Historijskom arhivu Subotice, mnoštvo zanimljivih podataka o ovakvim kućama u pravilu izroni na svjetlo dana. 

Subotica u tom pogledu ima veliku prednost u odnosu na ostale gradove u Vojvodini, budući da je ovdašnji Historijski arhiv najbogatiji u zemlji. U njemu se čuva dokumentacija iz minulih stoljeća, temeljem koje se može otkriti povijest svake pojedinačne kuće u gradu, i detaljno je istražiti. Ovo je i utoliko važno jer samo potpunim upoznavanjem povijesti kuće, kroz arhivske podatke i neophodna istraživanja na samom objektu, možemo pouzdano utvrditi je li kuća uopće vrijedna zaštite ili nije. U drugim gradovima ljudi se, u pravilu, susreću samo s posljedicama modernizacijskih valova, a nemaju priliku ostvariti uvid u stvarno stanje objekta glede prošlosti, te izvršiti njegovu valorizaciju, s ciljem čuvanja vrijednog graditeljskog naslijeđa. Primjerice, parcela na kojoj se danas nalaze kuće u Ulici Žarka Zrenjanina 16 i 18 bila je 1838. godine jedinstvena i u vlasništvu udovice Marka Skenderovića. Po svemu sudeći, do kraja stoljeća ostala je u vlasništvu iste obitelji, kao skromna, prizemna seoska kuća koja se nalazila na uglu, na mjestu gdje je danas kuća pod brojem 18.

 

Dvojba

 

Međutim, u Historijskom arhivu Subotice sačuvan je projekt prema kojem je Josip Peić Tukuljac podnio molbu da se na mjestu današnje kuće, pod brojem 16, podigne nova kuća. Projekt ove skromne građanske kuće uradio je arhitekt Istvány Kosa, ali kuća nije izvedena. Po svemu sudeći, u obitelji Skenderović dvojili su koji od dva dijela parcele prodati, a koji zadržati i na njemu za vlastite potrebe izgraditi građansku kuću, umjesto seoske. Prva varijanta je izgleda bila da se na mjestu seoske kuće, na uglu, podigne nova kuća, a da se prazni dio parcele, danas kod broja 16, proda. Vjerojatno je tadašnji vlasnik Kazmer Skenderović zaključio kako je bolje, ako već kani graditi novu kuću – prodati ugaonu parcelu, s kućom, i dobiti više novca, kojega može uložiti u gradnju vlastite, nove kuće na praznom dijelu parcele, odnosno na onom mjestu gdje se danas nalazi kuća pod brojem 16. 

Bilo kako bilo, projekt Josipa Peića Tukuljca nije izveden, a Kazmer Skenderović je 1891. godine predao molbu, s nakanom da podigne prizemnu građansku kuću prema projektu Titusa Mačkovića koja se i danas nalazi u Ulici Žarka Zrenjanina 16. Izgrađena je nad karakterističnom osnovom, u obliku slova L, kao takozvana – »kuća na lakat«. Ima tri sobe prema ulici i jednu sobu u dvorišnom traktu kuće, gdje su također smješteni kuhinja i ostava. Duž dvorišne fasade kuće pružao se zastakljeni trijem. Fasada kuće bila je izvedena u neorenesansnoj maniri, sa po dva prozora na svakoj sobi koji su bili orijentirani prema ulici. 

 

Kuća na lakat

 

Sudeći prema tituli navedenoj u projektu, Kazmer Skenderović je: tekintetes úr, što će reći pripadnik plemićke, zemljoposjedničke obitelji. A dvije godine kasnije dao je izgraditi pomoćni objekt u dnu parcele prema projektu neimenovanog arhitekta. Početkom stoljeća ugaoni dio parcele Kazmera Skenderovića prelazi u vlasništvo Dezsőa Kádára, koji će 1905. godine predati molbu, kako bi oko parcele podigao novu ogradu i adaptirao vanjski zid kuće. Tek 1912. godine Kádár predaje molbu da na svojoj parceli, odnosno uglu ulice, podigne kuću, također prema projektu Titusa Mačkovića, koja je gotovo neizmijenjena sačuvana sve do naših dana, u Ulici Žarka Zrenjanina pod brojem 18. I ova je kuća karakteristične L osnove, no budući da je građena na uglu, sve su prostorije orijentirane prema ulici, uključivši i one koje bi se uobičajeno »lijepile« uz slijepi zid susjedne kuće, kao što su kuhinja, ostava i soba za poslugu. 

Kuća Dezsőa Kádára na svojim je fasadama dobila stilske karakteristike geometrijske secesije. Podsjeća na fasade kuća koje je bezmalo serijski dizajnirao subotički arhitekt Mátyás Salga, te bi se mogla svrstati u red tipskih fasada. Ipak, uzimajući u obzir da je ovakvih fasada u gradu sve manje, te da se preostale kuće sličnih fasada nalaze u dijelovima grada gdje se također planira izgradnja višekatnica, te će najvjerojatnije dvije-tri još preostale ubrzo biti porušene – kuća Dezsőa Kádára, u ambijentu Ulice Žarka Zrenjanina bila bi vrijedan čuvani primjerak. Drugačije rečeno; kuće u Ulici Žarka Zrenjanina 16 i 18 trebalo bi, dakle, sačuvati kao dio vrijednog ambijenta cijele ulice, s tim da bi zahvaljujući originalnom projektu i budućim istraživanjima bilo moguće restaurirati originalnu fasadu kuće Kazmera Skenderovića pod brojem 16.