Arhiv tekstova Arhiv tekstova

SSeljački kralj, europska mrkva i antisrpska koalicija

Nekako se namjestilo, kako sam gospodin slučaj umije izrežirati, da se između Božića i Božića, u ovisnosti od toga je li vrijeme praznika računato po gregorijanskom ili julijanskom kalendaru, u Srbiji održe izvanredni parlamentarni izbori. Praznik Kristovog rođenja koji simbolizira vjeru u mir, ljubav, praštanje, novi početak, i zašto ne dodati – toleranciju – bio je tek okvir koji je potvrdio kako je tolerancija nešto što će sačekati neka bolja vremena.
    I dok su rezultati netom završenih parlamentarnih izbora bili vrući, kao kolateralna šteta stradao je Matija Gubec po drugi put. Prvi put za života kada je podigao hrvatsku seljačku bunu. Digao sirotinju raju protiv nameta velmoža i na prijevaru bio uhićen i pogubljen. Za primjer puku na glavu mu je stavljena užarena kruna, tek toliko da se zna da sila Boga ne moli. Drugi put je Matija stradao tako što je bistu s njegovim likom, koja je stajala u Tavankutu, selu pokraj Subotice, netko srušio u blato. Slutim kako je Matija po drugi put stradao tek stoga što se njegov spomenik nalazi u mjestu pretežno naseljeno žiteljima hrvatske nacionalnosti, a on je sam figura iz hrvatske povijesti, što je nekome bolo oči, smetalo. Što je Matija ličnost iz povijesti one druge nacije i drugačije vjere s kojom dotični vandal ne želi ništa. Priznat ćete kako je manje vjerojatno da je Matija pljusnuo u zemlju, jer se našao netko tko je pregledajući svoj rodoslov ustanovio kako mu je dotična osoba sa svojim seljacima dana tog i tog ljeta Gospodnjeg poharao zamak ili odbio dati danak.
U IŠČEKIVANJU NOVE VLADE: U svakom slučaju, Matija se našao na zemlji, a to ipak nije poruka tolerancije, niti je on ličnost koja je kriva za išta pod kapom nebeskom što je zadesilo ove prostore, premda postoji još nevjerojatnija teorija po kojoj je spomenik Caru Jovanu Nenadu Crnom iz centra Subotice, sa sve Fabijanom literatom, skoknuo do Tavankuta, pa se malo zapio s Matijom.
    No, šalu na stranu, stvari su ipak ozbiljne. U međuvremenu vode se pregovori između stranaka – DSS, DS, G17 Plus i SPO-NS o modelu nove vlade i minimumu zajedničkih interesa, a sve s ciljem nastavka reformi i približavanja Europskoj uniji. Dotle radikali likuju. Oni ionako ne namjeravaju pregovarati, već cupkaju i čekaju. Nekako u isto vrijeme predsjednik zajednice SCG Svetozar Marović pred predstavnicima Europskog parlamenta traži razumijevanje i podršku za nastavak reformi, bezmalo moleći za mrkvu. Radikali su svoju mrkvu istakli u vidu kruha za tri dinara. Figa Carli i figa Europi.
MANJINSKI NEPRIJATELJI: Upravo sam pomislio da izlazim iz post-novogodišnjeg mamurluka, kada u emisiji »Utisak nedelje« Olje Bećković njen gost i sveučilišni profesor mrtav-hladan izjavljuje kako je Koalicija za toleranciju antisrpska. Da to izjavi Šešelj, pa da razumijem; ali da to izjavi član DSS-a, stranke koja sebe smatra strankom umjerene desnice?… Ako je to umjereno, što je neumjereno? A baš me zanima na temelju kojih premisa profesor izvlači zaključak: je li možda zato što su za tu stranku glasovali građani pretežno manjinskih naroda? Je li pripadnost manjinskom narodu zločin protiv srpstva? Mada mi nije jasno niti što je etalon srpstva i tko ima prava na isti.
    Profesor zaboravlja kako su građani koji su glasovali za dotičnu listu svojedobno i te kako podržali gospodina Koštunicu i omogućili da on shodno svom skromnom članstvu i utjecaju stranke pobijedi. U tadašnjem DOS-u u kojemu je figurirala i DSS nitko nije izjavio da su to bili »glasovi antisrba«. Na koncu, to su građani ove zemlje i oni je smatraju svojom: tu rade, plaćaju porez. Ili ovo nije građanska država? Takve neodmjerene izjave su, nadam se, posljedica sujete dotičnog profesora, ali to ga ne opravdava. Posljedice tako olako izrečenih sudova mogu biti vrlo opasne.
ODAPETA STRIJELA: Na koncu, mada smo mogli početi s »pobjednicima izbora« SRS-om, dostatno je ponoviti jednu izjavu koju je gospodin Tomislav Nikolić dva puta prilično arogantno izgovorio, a to je kako mu nije žao što je gospodin Ćuruvija ubijen. Vrlo kršćanski, nema što. Kasnije Nikolić korigira izjavu, ali strijela je već odapeta. Vi se možete slagati ili ne s nekim, ali trebate štovati kada netko strada samo zato što je javno upozoravao što može i što je kasnije zadesilo zemlju.
    Nije ni čudo što ponovno dolazi do toga da se prijeti novinarima. I to novinarima »Hrvatske riječi« samo zato što objavljuju i uređuju novine na materinskom jeziku u sredini koja je mješovita, točnije bogata u svojim različitostima. U kojoj je Koalicija za toleranciju dobila najviše glasova. I zato na kraju želim vjerovati da je SCG s njenim građanima ušla u 2004. godinu i po julijanskom i po gregorijanskom kalendaru, a ne da se vraća u devedesete.
Autor je kazališni redatelj
iz Subotice

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay