Arhiv tekstova

Današnji način života, radi lakšeg transporta i mobilnosti ljudi i dobara, podrazumijeva uporabu nekog od suvremenijih sredstava za prijevoz – automobila, kamiona, motocikla... U starija vremena, kada su samo najbogatiji mogli juriti 20 km na sat u svom novom automobilu, ostali su koristili vlak, bicikl i čamac.

Budući da je Bački Monoštor selo okruženo kanalima i rukavcima Dunava, ljudi su prije stotinjak godina kao osnovno sredstvo za prijevoz koristili čamce. Čamdžije su vrijedno izrađivali male barke za različite namjene. 

 

Jedini s registracijom

 

Gle čuda, u ovom selu, koje vas uvijek može nečim iznenaditi, i danas postoji čovjek koji izrađuje čamce od drveta, a kuriozitet je i to da je upravo on jedini registrirani čamdžija u cijeloj Srbiji. Đura Rang se već deset godina bavi izradom čamaca od drveta. Zanat je naslijedio od oca, koji se time bavio isključivo iz hobija, dok danas Đurini čamci plove svim europskim rijekama i kanalima, a pokoji se nalazi i na drugim kontinentima. 

Na pitanje kako je došao na ideju baviti se ovim poslom, Đura kaže:

»Način života ljudi u Monoštoru oduvijek je usko vezan za okoliš. Ranije je bilo nezamislivo  da jedan Monoštorac nema čamac. 

Čamac je služio za prijevoz ljudi, drva, za ribarenje, pa i za prijevoz stoke, s obzirom da je Dunav bio pokraj samog sela, a stoka je bila puštana u šumu preko rijeke na pašu u nezimskim mjesecima. Ni danas, uglavnom ribiči i ljubitelji prirode koji imaju vikendice pokraj vode, ne mogu bez čamca. Baveći se stolarijom, došao sam na ideju iskoristiti ono što sam naučio od oca i napravio sam čamac. Brzo se pokazala velika potražnja za ovom robom i evo danas se bavim isključivo izradom čamaca.«

Za njihovu izradu Đura uglavnom koristi drvo crnog bora i hrasta, a ranije je prevladavala crvena vrba koja je imala veoma široku primjenu. Da bi se kompletno sklopio jedan čamac, potreban je jedan dan, a sa zaštitom (lakiranjem ili mazanjem katranom), to je u prosjeku posao od tri dana. Koriste se stolarski alati i strojevi, čiji je veliki dio Đura sam konstruirao i osmislio, prema specifičnostima svog zanata. Za različite namjene izrađuju se i različiti tipovi čamaca, pa Đura kaže:

»Postoji nekoliko vrsta čamaca koje izrađujem: tu su veliki teretni čamci, tzv. hajovi, čija dužina dostiže i do osam metara, na vrhu su suženi, a na zadnjem kraju prošireni; zatim i manji, ribarski, dužine oko četiri do pet metara, na koje se može staviti motor za pogon, a ističe se i specifični, tzv. monoštorski tip čamca, koji je sužen i na jednom i na drugom kraju, radi lakšeg kretanja po lokalnim terenima, obraslim šipražjem i trskom. Širina čamaca je uglavnom oko jednog, pa do jednog i pol metra.«

 

Šajka od trinaest 

metara

 

Do sada je iz radionice ovog čamdžije izašlo šestotinjak čamaca, različitih veličina i tipova, a najnoviji pothvat je izrada velike dunavske šajke, dužine trinaest metara. Ovaj pionirski projekt je jedinstven, jer u novije vrijeme nije rađen tip plovila od drveta kao što je ovaj. Šajka će imati namjenu u turističke svrhe, opremljena je klupicama sa stolovima, kabinom, a ugradit će se i motor za lakše kretanje. Đura planira asortiman svojih proizvoda proširiti izradom lađica koje će biti veće od klasičnih čamaca, idealne za uživanje na vodi. 

Ljubav prema prirodi, vodi i ribičiji nagnala ga je da se bavi ovim poslom, a za uživanje u svojoj najvećoj ljubavi mora se redovito odvojiti vrijeme. Đura je predsjednik monoštorskog kluba sportskih ribolovaca, radionica mu je, osim slikama čamaca koje je izradio, ukrašena i fotografijama trofejnih kapitalnih primjeraka šarana, amura, štuka i ostale ribe koju je ulovio. Na ploči na kojoj je istaknuto radno vrijeme radionice piše: RADNO VRIJEME – SVAKI DAN, A NEDJELJA I SVETAC – PECANJE!