09.03.2007
Čuti Božji glas
Živimo u uzburkanom vremenu, u modernom, rastrganom i nestalnom svijetu, koji se iz dana u dan mijenja i to takvom brzinom, koja se ne mjeri više stoljećima i godinama, nego mjesecima, tjednima i danima.
Tako se mladi današnjice nalaze u velikoj nevolji, snaći se u ovome svijetu i naći kompas za svoju putanju ovim planetom. Doduše, neki iz revnih katoličkih obitelji lakše pronalaze put do Krista i sigurnost za svoju budućnost, dok drugi, zbog povijesnih i socijalnih čimbenika, nemaju tu podlogu i teže dolaze do svjesne i odgovorne vjerničke odluke; a ipak ni jednima, ni drugima, uz sva sredstva spasenja, kojima Crkva raspolaže nije lako, jer je naše društvo odavno izgubilo temelje kršćanstva i uputilo se novom poganstvu.
POJAM I SMISAO KORIZME: Socijalne norme ponašanja i djelovanja nisu vođena evanđeoskim naukom i zakonom Krista, nego trendovima i sve novijim mogućnostima hedonizma i namjerno pobuđene potrošačke groznice. Ono što upravlja našim svijetom pomoću medija i ostalih sredstava komunikacije jest interes, profit, korist i trenutačna moda. To je naš svijet, nismo ga mi stvorili, ali smo bačeni u njega kao takvog. I stoga je svima, a pogotovo mladim kršćanima teško povezati u sebi život vjere i milosti, koji se daje u Crkvi, sa životom, kojim se susreću na ulici, u društvu, u školi i na mjestima razonode. Teško je ne biti u konfliktu, kada evanđelje i trend, koji nam se silom nameće, očigledno razlikuju, kao dva suprotna svijeta. A nije samo to problem, nego je problem i u tome, kako razumjeti sada u ovom vremenu, čiji se trendovi, munjevitom brzinom mijenjaju, tradicionalne pojmove i stvarnosti, kao što je korizma, post, molitva i odricanje. Zato bih u ovom članku htio upravo to, rasvijetliti pojam i smisao korizme. Ako želimo učiniti Korizmu privlačnom za sebe i druge mlade, onda nije dovoljno reći da je Korizma dio tradicije, to moramo činiti jer takav je red. Ne, to ne pali više, kako bi rekli u slengu. Prvenstveno moramo pristupiti Korizmi, kao vremenu, u kojem se intenzivnije susrećemo s Isusom, koji je za nas četrdeset dana molio i postio. Promatramo dakle njegov primjer i ljubav, kojom nas je ljubio, želimo odgovoriti na tu osobnu ljubav osobnim prisustvom za Bogom. Isus je bio u pustinji, to i nas poziva da stvorimo sebi i u sebi pustinju, gdje ćemo se susresti s Njime.
VRIJEME BOŽJIH DAROVA: Za nas mlade pustinja označuje isprazniti dušu od razonode, buke i od svih ugođaja na što su se naša osjetila i previše privikla. Činimo to protiv trenda ovoga svijeta, koji nas poziva da ništa ne propustimo i izgubimo. I činimo to, ne zbog mazohizma, naime to nas ne može motivirati, nego da se stvori u nama, tako reći, pustinja, gdje ćemo čuti Božji glas. A to ćemo postići, ako našu pustinju, koju smo odricanjima i postom stvorili u sebi, ispunimo molitvom. I tako za nas Korizma postaje vrijeme Božjih darova, vrijeme duhovnog profita, duhovne ljepote i duhovnog prosvjetljenja. Praznimo dušu od ljubavi prema stvorenjima, da bi je Bog napunio svojom ljubavlju. I to je bit svega. I kad se radi o Božjoj ljubavi, na poseban način razmišljamo o Kristovoj muci, o činjenici da je za svakoga od nas osobno podnio smrt na križu. Ta božanska ljubav nas moli da joj vjerujemo, nudi nam se da je prihvatimo, privlači nas da je nasljedujemo, potiče nas da joj se utječemo, uči nas da nema lako zarađene sreće i da se po križu uspinje ka nebeskim visinama. Jedino Kristova ljubav daje pravu budućnost, u kojoj su vječna slava i nepresušna radost. Smatram da tako smišljena Korizma može biti privlačna i za mlade današnjice, koji su spremni i na velika herojstva i na veliku ljubav, ako ih netko oduševi i ako, imaju ideala pred sobom.
Oskar Čizmar