Arhiv tekstova

Osjećajnost i razigranost, moralna i etička analitičnost te ose­bujna životna atmosfera, značajke su prvih i najsnažnijih impresija koje vežu čitatelja uz najnoviji, osmi roman subotičkog prozaiste i no­vinara Dražena Prćića (1967.) jednostavno naslovljen »D«. U posveti sto­ji, »Dijani i Donna Diani«, a tekst dalje otkriva rijetko obrađivanu te­mu odnosa oca kao jedinog stožera, odgojitelja i glave obitelji spram »teenage« kćeri što, sveukupno, ulazi u segment romanesknog izražaja u vidu nadgradnje onih tananih, osobnih uviđaja i iskustava. »D« možemo shvatiti i kao fiktivno ili virtualno eksperimentiranje na razini alter ega u čemu leži jedan od kurioziteta knjige. Mada pisana u prvom licu, refleksije onih drugih, posebno »D«, odišu poletom i autentičnošću iz jednostavnog razloga što mete interakcija, iako krajnje fluidne, bivaju precizno dosegnute.

»D« (inicijal kćerinog imena) je pripadnica generacije kojoj je u naslijeđe predan Glob zarotiran dijagonalno nadolje pa se pritom pita­mo i spoznajemo odgovore promatrajući upravo njihov život, često ino­vativan i neobičan ali u izvjesnom poretku simbola i više nego rječit. Jedino treba umjeti tumačiti, biti egzaktan u labirintu nove formule. Pritom, ti neki novi klinci uče svoj svijet i čuvati pa, kako se tko snađe, zatičemo protagonistu i pripovjedača u ulozi oca »D« zahva­ćenog vrtložnim kovitlacima egzistencijalnog toka satkanog od niza stresnih ali i komičnih situacija znanih i kao suvremen način života u kojem sreća nalikuje opsjeni ili svojevrsnoj igri na zgoditak, uz, podrazumijeva se, nešto truda plasiranog na pravom mjestu. Uz svekolika kaleidoskopska opažanja i kontemplacije nad novotarijama koje opsjedaju mlađu »D«, autor s promišljenom ironijom, odmjerenim humorom i kritičkim stavom, obrađuje mnogobrojne momente »trendovskog« društva i vremena u kojem obitavamo, a pritom, usprkos izjavama tipa »svijet neumitno tone ka svom kolapsu«, vješto izbjegava poniranje u vode nihilizma.

   U čemu je trik? Ako se odgovor može jednostavno sročiti tada bi glasio: u nadrastanju. Pozitivan pristup procesu samonadvladavanja je ona naizgled skrivena snaga koja implicira izvrsnost ovog djela. Vješto spajajući ovdašnje prilike sa svjetskim strujanjima reality romana, Dražen Prćić gradi specifičan jugo-istočno-europski milje sa izvjesnom i neophodnom notom kozmopolitskog pristupa tematici, te ne odstupajući od svojih uzora predočava izvjesnu kvalitetu ili »začin« svojstven jedino ovim prostorima. I stoga, jedinstven.

 

Piše: Dejan Ušumović