Arhiv tekstova

Iza naziva izložbe »NY nights & Modrine« – koja je prošloga četvrtka, 1. ožujka, otvorena u Galeriji »25. Maj« Muzeja istorije Jugoslavije u Beogradu – kriju se, zapravo, zasebne izložbe dvojice autora, koje postavljene jedna uz drugu, stvaraju novu i posebnu izložbenu, ali i poetsku cjelinu. Nastale u po mnogo čemu drukčijim sredinama, fotografije Lorencea Fericha nam tako, s jedne strane, »otkrivaju« noćni život New Yorka, dok nas, s druge strane, radovi Tončija Čorića vode uz gotovo nadrealnu plovidbu »modrinama« hrvatskoga mora. 

Prigodom otvorenja, ispred organizatora izložbe nazočne su pozdravili ravnateljica Muzeja istorije Jugoslavije Ljiljana Cetinić i prvi čovjek Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Srbiji Tonči Staničić. Otvarajući izložbu, veleposlanik Staničić je u kratkom obraćanju, naglasio kako ne želi ponavljati ono što je zapisao u tekstu kataloga izložbe. A zapisao je sljedeće: »Lorence Ferich ‘splitsko dite’ koje je s maturalnom diplomom Klasične gimnazije u džepu krenulo na studij fotografije i filma u Pariz, a odatle prije trideset godina u New York, gdje nalazi sebe i osobno i profesionalno. Fasciniran duhom noćnog života New Yorka postaje njegovim umjetničkim kroničarom. Od ere zvane Studio 54 preko Andy Warhola, kojega je osobno poznavao, snagom svoga unikalnoga talenta bilježi sva ključna mjesta, trenutke i događanja, običnih i manje običnih ljudi (‘every night people’ kako bi sam rekao) i to na način koji je sam od sebe, sasvim prirodno porodio usporedbu s genijalnim slikarom. Fotografski Toulouse Lautrec New Yorka epitet je, naime, koji mu drugi, a i on sam sebi, rado i s punim opravdanjem pripisuju.

Tonči Ćorić živi i radi ne u košnici svjetskih metropola nego u Baškoj Vodi, malom dalmatinskom mjestu u kojem se fotograf, opijen Mediterranian-as-it-once-was filozofijom, nalazi u svakodnevnoj opasnosti da počne proizvoditi razglednice (u pejorativnom smislu riječi) ili, drugim riječima, da se zaglibi u pokušaju idealiziranog, ‘subjektivnog prikaza objektivne (prelijepe) stvarnosti’ i da rezultat svega toga bude ono što se zove – kič. Čorić majstorski bježi od te opasnosti i bilježi, zahvaljujući neprijepornom umjetničkom talentu – poetiku života. Jer more za Čorića nije niti svrha niti objekt sam za sebe već okvir, gipka scenografija događanja. A događanje uhvaćeno njegovim objektivom, koje nas tjera zastati i odmah nakon toga poželjeti upiti se u njega, često je na razini dosjetke, kako je to dobro uočeno u povodu jedne njegove samostalne izložbe.

Fascinantno je kako dobro korespondiraju Ferichev svijet i onaj Ćorićev. Stavljeni jedan uz drugi kazuju nam koje sve nevjerojatne i neočekivane oblike poprima čudo zvano život«.

Inače, pokrovitelj izložbe je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, a radovi dvojice umjetnika mogu se pogledati do 20. ožujka.