Arhiv tekstova

Registrirano poljoprivredno gazdinstvo obitelji Ivanković nalazi se u subotičkom naselju Aleksandrovo. Poslije tridesetak godina aktivnog bavljenja ratarstvom, obitelj Ivanković prošle se godine odlučila na ostvarivanje dugogodišnjeg sna, gradnje vlastitog skladišnog kapaciteta. Osnovni cilj izgradnje silosa bio je osigurati čuvanje robe i prodaju poljoprivrednih kultura, kako bi se postigla viša cijena na tržištu, odnosno kako bi se ponudila u vrijeme kada tih proizvoda nema dovoljno na tržištu. 

Obitelj Ivanković, koja broji sedam članova, planirala je ostvarenje ovoga projekta za četiri ili pet godina, kada im stariji sin završi studij. Tako sama ideja još ne bi zaživjela da Ministarstvo poljoprivrede nije pokrenulo davanje pomoći u okviru programa poticaja za izgradnju skladišnih kapaciteta. Ponuđeni uvjeti Ministarstva su ih malo iznenadili, pa nisu imali vremena čekati, već su odmah izvadili izvod iz zemljišnih knjiga i krenuli s procesom prikupljanja potrebne dokumentacije i sa samom gradnjom. 

PRIPREME: Financiranje od strane Ministarstva poljoprivrede bilo je ograničeno na 40 posto od iznosa projekta, što je u ovom slučaju iznosilo sumu do pet milijuna dinara. Sredstva su bila objektivno limitirana i puno je ovisilo o tome kako je osmišljen projekt.

»U našem slučaju teren namijenjen izgradnji bio je prilično nizak i to je zahtijevalo zamjenu tla na velikoj površini i jako puno zemljanih radova. Objekt se nije mogao napraviti bez zemljanog puta i tako su se troškovi nakupili i mislim da će se iznos cijele investicije završiti na trideset milijuna dinara. Moram istaknuti, premda u tom iznosu poticajna sredstva čine mali dio, ona su ipak bila motivacija za ulazak u investiciju«, pojašnjava Andrija Ivanković. Po njegovim riječima teško je surađivati istodobno s ministarstvom i lokalnom samoupravom, jer je u ovom primjeru bilo dosta neusklađenosti. Ministarstvu je za davanje poticajnih sredstava trebalo staviti na raspolaganje založna prava u dvostrukoj vrijednosti, a zahtijevali su i mnogobrojnu građevinsku dokumentaciju u određenim rokovima, koja se u našoj općini nije mogla provesti u tako kratkom roku. Prema riječima Andrije Ivankovića, dugo traje pribavljanje potrebne dokumentacije u Općinskim tijelima i zato ostaje kratak rok za izgradnju, te se čovjek teško može uklopiti u zadane termine. 

»Trebalo je jako puno dozvola, s čim nismo bili upoznati, od ekoloških taksi do elaborata o zaštiti životnog okoliša, gdje se obuhvaća zaštita životinjskih i biljnih vrsta, nadalje mjerila se buka s početka gradnje i provjeravale su se i mnoge druge nepotrebne stvari, a sve se to moralo platiti, jer je uvjetovalo dobivanje ostalih nama potrebnih dokumenata. Komunalni troškovi su bili ogromni, a za njih nismo dobili protuuslugu, što je čudno jer se čovjek naviknuo – ako plati nešto, onda želi i dobiti nešto zauzvrat. Ministarstvu smo predali svu traženu dokumentaciju do kraja godine, a sada je trebamo još dopunjavati jer sam projekt još nije potpuno završen. Smatramo da se tražena dokumentacija treba smanjiti, a poseban je apsurd platiti troškove postojanja sustava navodnjavanja koji postoji u ulici, jer se on uveo zahvaljujući samodoprinosu, ističe Ivanka Ivanković.

Ipak, od teškoća najviše pamte moment obrane službene studije o zaštiti životnog okoliša za njihov projekt, koji je Andrija Ivanković morao braniti, iako ga nije on izrađivao. 

IZGRADNJA: Visina silosa je dvadeset metara, u sebi ima tri kata skladišnog prostora gdje se može skladištiti od dvije stotine do dvjesto dvadeset vagona, odnosno dvije tisuće i dvije stotine tona pšenice. Osim toga gazdinstvo ima smještajnog prostora i pod nadstrešnicom, što također rabe za skladištenje. U silosu je šezdeset tonska oprema, što znači da mu je protočni kapacitet šezdeset tona za sat. Sama gradnja trajala je od kolovoza prošle godine, po riječima Ivanke i Andrije Ivanković, mogla je teći i brže, jer iako silos izgleda velik, strojarska se oprema samo montirala, i unutra je sve automatizirano. 

»Silos se gradio tako što se prvo dizao krov, pa potom obruč, oko kojega su se postavile dizalice. Kako se podizao krov, tako je dvanaest ljudi stavljalo okolo materijal i vijke, te kad je vjetar jače puhao postojala je opasnost od ozljeda. Nažalost, danas svima rade nepotpuno stručni ljudi, koji za svoj rad dobivaju osamdeset dinara na sat bez toplog obroka, pa tako i rade«, komentira Andrija Ivanković. Za montiranje strojarske opreme predviđeno je bilo petnaest dana, a posao je urađen za stotinu dana, dok je za građevinske radove dogovoreno pedeset dana, što je potrajalo godinu dana. Tako su se, po običaju, svi međusobno čekali, što se ne može usporediti s poljoprivrednicima koji ne mogu u svome poslu vremenski rok prekoračiti, jer priroda diktira tempo kod žetve. Naravno, postojalo je kašnjenje jer kada se sve ugovaralo, znali su kako neće biti završeno za žetvu, ali i da će silosi proraditi kada sazrije suncokret.

POČETAK SKLADIŠTENJA: U silos obitelj planira skladištiti svoje kulture, a primanje na skladištenje od drugih poljoprivrednika, kooperanata, stvar je dogovora, a za to ovo gazdinstvo ima registraciju. Za sada će najinteresantniji biti početak rada protočnog sustava, jer iz Bosne ima zainteresiranih za kupovinu kukuruza i treba ga pretovariti bez čišćenja, što će ovo gazdinstvo i ponuditi. 

»Već se ne može naći ljudi koji obavljaju pretovar, a mi planiramo ponuditi mjerenje prije pretovara, zatim pretovar koji će umjesto šest sati, biti gotov za pola sata i mjerenje nakon pretovara», kaže Andrija Ivanković.

U planu je i izgradnja sušare, jer se ne mogu skladištiti proizvodi različite vlažnosti. Za potrebe napredovanja gazdinstva, Ivanka i Andrija Ivanković pohađaju tečaj uporabe računala i posjećuju seminare na Tari, kako bi se dodatno educirali. 

Bitno je dočekati cijenu, kako ne bi došlo do mešetarenja, u tijeku sezone ucijene se proizvođači i primorani su prodati jer nemaju gdje skladištiti. Ove sezone na otkupu je žito bilo devet dinara, a sada se za to žito može dobiti od jedanaest i pol do dvanaest dinara i još poticajna mjera od strane Ministarstva za one koji su proizvode sačuvali. Ivankovići iščekuju tehnički pregled i službeno otvorenje, dok su reagiranja drugih poljoprivrednika pozitivna. Naime, u ovom dijelu regije sagrađeno je ukupno pet silosa uz pomoć poticajnih sredstava, premda su ostali manji skladišni kapaciteti. Trendovi proizvođače tjeraju na povećanje veličine i rad sa što većom maržom. 

Obitelj Ivanković i u poslu djeluje skupa i skladno i bez toga se, kako kažu, ne bi moglo. »Naravno, bilo je i teških momenata, a sad vidimo kako nam još puno toga nedostaje, naspram primjera iz inozemstva, pa ćemo polako ići u ostvarenje sljedećeg poslovnog sna«, kažu.