Arhiv tekstova

U današnje vrijeme, mali je broj mladih obitelji koje su se odlučile živjeti na salašu, koje su svoj život odlučile provesti radeći na zemlji. Jedna od takvih obitelji je obitelj Jacinte i Zdenka Dulića, koja broji šest članova. 

Jacinta i Zdenko su se vjenčali 1987. godine i sada imaju četvero djece, tri sina, Dražena (1989.), Igora (1990.), Hrvoja (1994.) i kćerku Magdalenu, koja je rođena 1999. godine. 

VELIKE ODLUKE: Nakon vjenčanja četiri su godine živjeli u Subotici skupa sa Zdenkovim roditeljima, ali i pokraj toga što su živjeli u gradu, bavili su se zemljoradnjom i svinjogojstvom. U početku je sve to bilo skrom-no, ali s obzirom da su donijeli odluku kako će se i nadalje baviti poljoprivredom počeli su graditi kuću u Starom Žedniku. Nakon četiri godine, 1991. godine preselili su se u svoju kuću i nastavili s poslom. Kako nam je ispričala Jacinta, puno su ulagali u zemlju i strojeve, te su u početku držali svinje i radili za uslužni tov. Na početku su imali jednu krmaču, a kasnije su se počeli baviti ozbiljnije ovim poslom dostigavši broj od 20 krmača, te su se svinjogojstvom bavili 10 godina. Sve prostorije i objekte koje imaju sami su pravili i preuređivali. Dvije godine prije prestanka bavljenja svinjogojstvom dobili su jednu kravu i odlučili se baviti uzgojem krava. »Dobivši kravu razmišljali smo što raditi dalje, te smo odlučiti polako rasprodati svinje i početi se baviti uzgojem krava, tako smo za dvije godine od jedne krave došli do njih sedam. Naravno, ta je odluka donijela nove izazove i potrebe, te smo morali izgraditi nove i veće objekte. Uzeli smo kredite kako bismo sve potrebno uspjeli sagraditi, te smo od Subotičke mljekare, također na kredit, uzeli četrnaest junica, pa sada ukupno imamo dvadeset i četiri krave, od toga trenutačno se osamnaest muze«, kaže Jacinta Dulić. Sada sama mužnja krava ide puno jednostavnije i brže, jer od kada su u suradnji sa Subotičkom mljekarom, imaju izgrađeno izmuzište, a od Mljekare su dobili takozvani bazen za mlijeko. Kako je objasnila Jacinta, za mužnju joj treba oko dva sata, a sada sa svom ovom opremom nemaju nikakvog dodira s mlijekom jer ono iz izmuzišta izravno ide u bazen. Po mlijeko svaki drugi dan dolazi kamion Mljekare i odnosi između 600 i 700 litara mlijeka ekstra klase. Kredit koji su uzeli od Subotičke mljekare (za 14 junica) vraćaju u mlijeku, svakog mjeseca predaju 1000 litara mlijeka i tako pet godina. Osim ovoga posla, bave se i zemljoradnjom, te sami proizvode hranu za krave. U svim poslovima djeca im puno pomažu, naviknuta su na rad i to im nije nikakav problem, no i pokraj svih obveza svi su dobri učenici u školi. 

O svim ovim poslovima skrbe Jacinta i Zdenko Dulić, no to svakako nije sav njihov posao, tu su i djeca koja su na prvom mjestu. Svaki dan djeca traže svoje potrebe, a svakako treba i njima posvetiti pažnju, skuhati, oprati, te neki puta provjeriti i domaće zadaće. 

VJERA U OBITELJI: Njihov najstariji sin Dražen sada je treća godina klasične gimnazije u Paulinumu i njegova je želja da jednoga dana bude svećenik. »Moram priznati kako mi to nismo niti znali, kada je Sveti Otac Ivan Pavao II. posjetio Hrvatsku, točnije Dubrovnik, on je s našom župnom zajednicom išao na to hodočašće. Vrativši se, rekao je kako se neće previše pripremati za prijemni ispit, jer je odlučio ići u Sjemenište i da želi biti svećenik. Iako smo bili iznenađeni njegovom odlukom, naravno podržali smo njegovu želju i doista bismo voljeli da uspije u tome, da ustraje i ostvari svoj cilj. Vjerujem kako je njegovu odabiru pridonio i naš sadašnji župnik vlč. Željko Šipek, koji je mlad i koji mu je uzor. Mi kao roditelji, bili bismo sretni da on jednoga dana doista bude svećenik, jer moja je dužnost kao majke da molim Boga za svoga sina, što svakako i radim«, kaže Dulićeva. Drugi sin, Igor,  sada pohađa II. razred srednje Poljoprivredne škole u Bačkoj Topoli. Hrvoje je učenik VI. razreda OŠ »Pionir« u Starom Žedniku, a Magdalena je prvi razred OŠ »Matko Vuković« u Subotici. Magdalena je jedina iz Starog Žednika koja pohađa nastavu na hrvatskom jeziku i svakoga dana putuje u školu.

NACIONALNA SVIJEST: »Nažalost naši ljudi nemaju razvijenu nacionalnu svijest i nakon svih roditeljskih sastanaka i upoznavanja roditelja s njihovim mogućnostima, svega je troje djece prijavljeno za hrvatski odjel i u Žedniku nije otvoren odjel na hrvatskom jeziku. Mi smo odlučili da ćemo Magdalenu svakako dati u hrvatski odjel, pa makar ona morala svaki dan ići u školu u Suboticu. To što u našem okruženju, gdje je pretežito hrvatski živalj, nemamo dovoljan broj djece za hrvatski odjel doista je veliki znak pitanja. Trebamo djecu dati u naše okruženje, tamo gdje mi pripadamo«, objašnjava Jacinta Dulić. Magdalena svako jutro putuje do grada, gdje je sačeka djed i odvodi je do škole, a za povratak kući često se pobrine i učiteljica Ana Čavrgov, koja je doveze do autobusa, ili pak netko od drugih roditelja, a ponekad to uradi i brat Igor. Svakako Magdalena i njeni roditelji znaju zašto ona i pokraj putovanja i dodatnog tereta ide u hrvatski odjel. Ova obitelj je prije 3 godine dobila i »Antušovu nagradu«, za koju, kako su nam ispričali,  nisu niti znali. Župnik ih je prijavio kao složnu uzornu obitelj s četvero djece i na njihovo iznenađenje bili su nagrađeni. Djeca uče ono što doživljavaju, te od malih nogu trebaju znati kome i gdje pripadaju, trebaju naučiti vrednovati život i sve što im se u životu pruža, te će na taj način i oni jednoga dana postati zreli, odgovorni ljudi.