Arhiv tekstova

Osmog ožujka 1908. godine na ulicama New Yorka prosvjedovalo je oko 15 tisuća tekstilnih radnica, tražeći kraće radno vrijeme i bolju plaću. Njihov slogan je bio »Kruh i ruže« – kruh kao simbol novčane sigurnosti, ruže kao simbol bolje kvalitete života. 

Povodom ovog događaja, Klara Cetkin (1857. – 1933.), borac za prava žena i ekonomsku neovisnost radnica, na zasjedanju Socijalističke internacionale u Kopenhhagenu 1910. godine predložila je da se ovaj datum slavi kao Dan žena. Sljedeće godine Međunarodni dan žena prvi je put obilježen u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švedskoj. Ujedinjeni narodi su 1977. godine rezolucijom proglasili 8. ožujka Međunarodnim danom ženskih prava i međunarodnog mira. 

DAN ŽENA I OSTALI DANI: Danas, 99 godina nakon prosvjeda njujorških radnica, najveći dobitnici njihove hrabrosti i nemirenja sa socijalnom nepravdom su – trgovci. Nema tog (pristojnog) muškarca u zemlji koji tog dana ne otvori galantno novčanik kako bi iskazao svoju privrženost ženskoj emancipaciji u vidu cvijeća, parfema, bombonijere, bižuterije itd. svojoj supruzi, majci, sestri, kolegici itd. A što je s »kruhom«? 

Supruge, majke, sestre, kolegice itd. danas imaju priznanje da su ženska prava ljudska prava, pravo glasa (100 posto),  pravo na izbornu kvotu (30 posto), hrpu deklaracija, rezolucija i ustavnih garancija, da su u ravnopravnom položaju s muškarcima. I mogućnost da povodom »svog dana« govore i pišu o svom stvarnom položaju u društvu. A stvarnost je sljedeća: žene, i ovdje kao i u svijetu, čine većinu siromašnih, nezaposlenih i socijalno ugroženih. One su u nerazmjerno većoj mjeri nego muškarci pogođene negativnim posljedicama tranzicije i djelovanja zakona tržišta. Usprkos visokoj razini obrazovanja i profesionalnim kvalifikacijama, žene ulaze na tržište rada pod nejednakim uvjetima i u prosjeku duže čekaju na posao od muškaraca u svim stupnjevima stručne spreme. Posebno se teško zapošljavaju žene preko 45 godina, kućanice, poljoprivrednice, samohrane majke i Romkinje. Od ukupno 139.212 osoba obuhvaćenih mjerama aktivne politike zapošljavanja u 2005. godini, 72.471 su žene (52 posto). U razdoblju od 2004. do 2005. stopa nezaposlenosti žena je porasla s 24,1 posto na 27.4 posto, a stopa zaposlenosti je opala s  44,0 na 40,8 posto; Među direktorima u gospodarstvu samo 11,9 posto su žene. Među osobama na upravljačkim mjestima 5,1 posto je žena. 

NERAVNOPRAVNOST: Zbog toga što pretežito rade na slabo plaćenim mjestima i djelatnostima (u tekstilnoj i prehrambenoj industriji, zdravstvu, prosvjeti i socijalnoj zaštiti) i kraćeg radnog staža, žene u prosjeku imaju za 15 posto nižu plaću i mirovinu od muškaraca. Na drugoj strani, u kući, one obavljaju neplaćeni domaći rad u mnogo većem obujmu od muškaraca (4-5 sati dnevno). Među vlasnicima nepokretnosti žena je znatno manje od muškaraca (u starosti 20-50 godina 17,2 posto žena odnosno 48,5 posto muškaraca su vlasnici stambenih objekata). Poslije izbora 2000. godine u Narodnoj skupštini Srbije bilo je svega 11 posto žena. Na minulim izborima 2006. kvote su povećale njihovu zastupljenost na 20 posto. Zahvaljujući kvotama, povećan je njihov udio i u Skupštini APV sa 6,67 na 19,17 posto i u lokalnim skupštinama (sa 6 na 21 posto). Na ministarskim i drugim ključnim mjestima odlučivanja se, međutim, i dalje rijetko nalazi žena. U Vladi Republike Srbije (na odlasku), osim na potpredsjedničkom mjestu, nije bilo niti jedne žene.          

 

M.D.