Arhiv tekstova

Kako i samo ime govori, Kulturno prosvjetna zajednica Hrvata »Šokadija« nije udruga »manekena na podiju«, nije skupina lijepih cura i momaka, koji će, obučeni u staro narodno ruho, razvući usta od uha do uha, sretni i zadovoljni što se, eto, imaju prilike bezbrižno proveseliti pred skupom gledatelja ili pred okom medija. 

Od samoga osnutka u siječnju 2002. godine, čelništvo predvođeno Matom Zecom, sustavno je radilo na formiranju što većega broja odjela. »Već prigodom osnutka ‘Šokadije’ znali smo što hoćemo. Nije nas zanimalo ono što su mnogi u Srbiji željeli, a to je pjesma, ples i isprazno smijanje u svrhu pokazivanja zadovoljstva udruga nacionalnih manjina. Svjesni opasnosti od asimilacije, trudili smo se da svojim aktivnostima očuvamo tradiciju i običaje naših predaka, a prije svega onu lijepu, melodičnu ikavicu, kojom su govorili naši pradjedovi, a koja je za mene najljepši dijalekt hrvatskoga jezika, što smo i ugradili u Statut zajednice. Isto tako, od početka tijesno surađujemo s OŠ »Ivan Goran Kovačić«, a i naš recitatorski odjel unutar udruge njeguje hrvatski književni jezik. Politikom se izravno ne bavimo, ali uvijek nastojimo biti na istoj valnoj duljini s našom jedinom nacionalnom strankom i svakako s Katoličkom crkvom, odnosno u svakom momentu znamo, a i pokazujemo drugima, tko smo i što smo.« – kaže za Hrvatsku riječ prvi predsjednik »Šokadije« Mata Zec. 

POLJA  DJELOVANJA: Zajed-nica je počela rad s Folklornim odjelom i malim orkestrom kojega su tvorile harmonika, kontra i bas, a već nakon pola godine djelovanja formirani su dramski odjel, pjevački zbor i tamburaški orkestar. Vremenom su proradili i recitatorski, likovni i etnološki, a od prije dva tjedna i literarni odjel. Ustanovljen je i Umjetnički odbor, operativno tijelo koje tvore voditelji i zamjenici voditelja svih odjela »Šokadije«.  

»Naš spektar djelovanja puno je širi od pukih nastupa folklornoga odjela. Istina, oni su izuzetno lijepi za oko, no, kroz rad dramskoga, likovnoga, etnološkoga i literarnoga odjela, ukoliko uspijemo ostvariti veći dio svojih zamisli, a to je, poglavito, prikupljanje, obrada i zapisivanje građe o starim običajima u Sonti, ostavit ćemo iza sebe trajne pisane tragove, koji će dolazećim generacijama svjedočiti o našemu postojanju i djelovanju na očuvanju tradicija i običaja naših predaka. Koncem prošle godine kupili smo i proknjižili jednu staru kuću, koja će, nadam se brzo, biti adaptirana u Dom Šokadije, u kojemu će dominirati namještena etno-soba, knjižnica sa čitaonicom i galerijski prostor. Mislim da je to najljepši i najkorisniji oblik naše prosvjetne djelatnosti.« – kaže za Hrvatsku riječ predsjednica Umjetničkoga odbora Ljiljana Tadijan. 

FINANCIRANJE: U odnosu na vrijeme osnivanja, danas se financiranje »Šokadije« umnogome unaprijedilo. Financijska sredstva koja se udrugama distribuiraju preko HNV-a, za redovite djelatnosti nisu dovoljna. »Nikako se ne smijemo oslanjati samo na sredstva koja dobijemo distribucijom preko HNV-a. Za rad ovolikoga broja odjela potrebno je puno više. Redovito pratimo natječaje, od općinskih, pa do onih koje raspisuju Pokrajina, Vlada Srbije, nevladine udruge. Javljamo se, programa imamo dovoljno, samo treba osigurati financije za njih. Nastojimo animirati vlasnike privatnih poduzeća da nađu svoj interes u potpisivanju sponzorskih ugovora  pa konačno i sve one koji sebe nalaze, ukoliko ne u aktivnom radu, bar u nekom dijelu financiranja toga rada.  Svaka pomoć nam je dobro došla, jer nam je stalo da zacrtane projekte i realiziramo. Sustavno rješavanje financiranja subjekata kulture najviše bi nam pomoglo, stvorilo bi nam uvjete za puno kvalitetniji rad.«  – kaže za Hrvatsku riječ sadašnji predsjednik »Šokadije« prof. Zvonko Tadijan. Najvjerniji sponzori »Šokadije«, vlasnici TZR »Lorenzzo« iz Sombora, Ljiljana i Lovra Zlatar, ne zaboravljaju Sontu. »Poreske olakšice koje imamo zanemarive su, tako da  nisu primarni motiv sponzorstva.  Prije je to povratak korijenima. Rođen sam u Sonti, gdje sam i živio do dvanaeste godine, a i danas me to selo privlači poput magneta. Tu je moj svijet, tu je moj mentalitet, tu je za mene najljepši dio Dunava, a tu je, konačno i moja ‘Šokadija’. Nismo samo sponzori Udruge, supruga i ja smo aktivni članovi. Supruga je našla sebe u etnološkom odjelu i pjevačkom zboru, ja sebe u literarnom odjelu. Mislim da bismo trebalo pojačati spregu privatnoga gospodarstva i subjekata kulture i da bi država trebala tu spregu poticati svim instrumentima koji su joj na raspolaganju.« – kaže za Hrvatsku riječ Lovra Zlatar.