Arhiv tekstova

Zavjese na prozorima za nekoga su samo dekorativni detalj kuće, istina za mnoge veoma važan, ali za Jelu Lulić su čitav njezin poslovni život i sfera u kojoj stvara, mašta, zamišlja, uvjerava, slaže boje i okuse, kroji, šije, okružuje se lepršavim tkaninama i uklapa romantične dezene u našu ne baš ružičastu stvarnost. Ideju da svoj samostalni zanatski obrt gradi na kreiranju zavjesa i uljepšavanju subotičkih prozora ponijela je iz Njemačke gdje je već stekla iskustvo, i 27. travnja 1986. godine otvorila je SZTR »Vezilja« na Trgu cara Jovana Nenada 7, gdje se obrt i danas nalazi. 

Ovih je dana jubilej – četvrt stoljeća postojanja »Vezilje«.

»Djelatnost radnje je šivanje i prodaja zavjesa, draperija, stolnjaka, jastučića, posteljine, prekrivača, detalja kojima se oprema kuća, a šijem ih po mjeri«, kaže Jela Lulić, i nakon dugog radnog iskustva u ovoj oblasti zadovoljna profesijom za koju se nekada opredijelila, bez obzira na aktualnu tešku gospodarsku situaciju zbog koje je mnogima uređenje kuće u drugom planu. »Da biram ispočetka, opet bih izabrala istu profesiju. Mnogo volim svoj posao. Težak je, jer odlazim u kuće, često i postavljam ono što napravim, a do te završnice savjetujem, predlažem i dva-tri rješenja, i dogovaram se oko izrade rješenja koje ukućani smatraju najboljim za svoj dom.«

Za razliku od vremena kada je ‘Vezilja’ nastala i zavjesama se specijalizirano bavila samo ova radnja i tadašnja ‘Domaća radinost’, danas se izradom zavjesa po porudžbi bave i drugi u gradu.

  

Iznutra toplina, izvana ljepota

                    

Jela Lulić je za 25 godina opremila zavjesama i drugim tekstilnim dekorativnim detaljima mnoge subotičke domove, također i poslovne prostore, nekada i tvorničke. Pozivana je za opremanje i u druge gradove, na relaciji između Budimpešte i Beograda. Mada, sada već pred mirovinu, kako kaže, manje izlazi na teren. Ali svaki njezin dan i dalje je posvećen radnji, otvorenoj od 10 do 18 sati. Očekuje da će za nekoliko mjeseci, već ove godine, steći uvjete za umirovljenje.

»Ne znam što će biti poslije, najveći dio života provela sam u radnji, možda me srce povuče pa ponovno počnem.«

U radnji je na galeriji krojačnica, tako da Jela sve poslove do gotove zavjese obavlja u ovom lokalu.

A modni trendovi, mijenjaju li se stavovi prema načinu uljepšavanja prozora?

»Sada neke mlade dame kažu da zavjese uopće nisu moderne, jer se ima posla oko njihovog održavanja«, kaže Jela Lulić. »Ali, zavjesa donosi toplinu u dom, i izvana i iznutra. Osim ugodnog osjećaja koji pruža u prostoriji, ujedno je i oblik zvučne izolacije. A izvana kada pogledate u prozor i vidite zavjesu – to je ljepota. Kao slogan: iznutra toplina, izvana ljepota, eto to je zavjesa. Što se tiče modnih trendova, moderne su sve vrste i oblici zavjesa, izbor i opredjeljenje za stil ovisi o ambijentu, o kući, o gazdarici, što ona želi. Netko se opredijeli samo za venecijanere, a poslije hoće da se stave draperije, i gore i sa strane, da ‘zaokruži’ izgled prozora. Drugi hoće zavjese do pola prozora ili do radijatora, ili do poda... Različite su želje. Imate, na primjer, ‘cvjetne’ zavjese, to su one koje sa strane pravite duže a u sredini kratke da bi do izražaja došlo cvijeće u prozoru.«

 Treba dugo trajati

 

Zavjesa je veoma važan detalj u kući – smatra vlasnica lokala »Vezilja«.

»Zavjesa, tepih i luster čine osnovu u stanu«, dopunit će ovu misao Jela Lulić. »Čim zavjesu skinete zapazite kako je prazno i ​​koliko je zvučnost jača, kako sve odjekuje u stanu, pogotovu u višekatnicama.«

Iako ni približno ne može ‘preračunati’ koliko je zavjesa napravila za Subotičane za ova dva i pol decenija, i koliko metara materijala je potrošeno da bi domovi bili ljepši, Jela se povremeno susretne s onim što je proizvela prije mnogo godina.

»Donesu sada ljudi zavjese koje su prije 20 do 25 godina šili kod mene, popravim ih i zavjesa traje i dalje. Prošijem, proštepam, sredim, i ponovno zavjese kao nove. Da, bavim se popravcima zavjesa, jer što učiniti kada žena, primjerice, glača zavjesu pa je progori, naravno da popravim i sredim.«

Za razliku od nekadašnjih uobičajeno bijelih ili bež, danas se prozori uljepšavaju i drugim, uočljivijim bojama. Mada se sa stručnog aspekta i dalje smatra da su tradicionalne boje zavjesa – boje za sva vremena.

»Boju zavjese treba ‘vezati’ s nečim u stanu, da li s podom i tepihom, ili stropom, možda za namještaj, za nešto što je dugotrajno. Jer, nije zavjesa predmet koji se mijenja svake godine, za većinu obitelji zavjesa zbog ulaganja treba nadživiti 3-4 ličenja, i zato je treba ‘vezati’ za nešto čvršće u stanu, što će duže ostati. Postoje stručna pravila kojih se treba pridržavati i u boji i u izboru materijala.«

Danas se biraju i kupuju jeftinije zavjese, za razliku od vremena kada se za uređenje stanova više moglo odvojiti.

»Veliki pad kupovne moći najprije se osjeti na luksuzu, a zavjesa je luksuz. Znam tisuću obitelji koje bi promijenile zavjese, te zavjese imaju od majke još, ne od mame, od majke, i ne mogu sebi nove priuštiti. Pa tako onda i ja ne mogu nuditi skupe materijale. Nekada je bilo mnogo, mnogo posla, mnogo kupaca, a sada je stvarno vrijeme za mirovinu«, kaže Jela Lulić.

I tako će »Vezilja«, nakon što obilježi 25. godišnjicu postojanja, svakako raditi još nekoliko mjeseci, a zatim će Jela Lulić s izvjesne udaljenosti i prvog dužeg odmora tijekom dvoipoldecenijskog rada lokala odlučiti što i kako dalje.