Arhiv tekstova

Svakodnevno slušamo o velikom broju nezaposlenih ljudi, štoviše, poznajemo mnoge ili smo i sami među onima koji su u bezuspješnoj potrazi za poslom. Riječi kriza i recesija stalno su prisutne u našim životima, stoga se uvijek obradujemo kada čujemo da je tko poznat dobio posao. 

Prije nekoliko dana prijatelj mi se pohvalio kako je pronašao dodatni izvor prihoda otkako je postao mystery shopper te putem sustava mystery shoppinga uspijeva popraviti svoj kućni proračun. Riječ shopping razumije svatko, na žalost ta se riječ toliko udomaćila da je domaća kupovina gotovo popuno potisnuta. I kada uz toliko omiljenu aktivnost shoppinga u sve većim i raskošnijim shopping centrima, dodate riječ mystery pogodili ste, što se kaže, u sridu. Iako dobro govorim engleski jezik i razumijem značenje tih riječi, morala sam prijatelja zamoliti da mi pojasni kakvim se on to poslom bavi. 

I gle čuda, postao je tajni kupac – kontrolor. Tajni su kupci osobe koje, na zahtjev agencije za tajno kupovanje, zovu i posjećuju tvrtke ponašajući se kao obični kupci. Pritom, prema unaprijed zadanim kriterijima, objektivno mjere kvalitetu usluge i nakon toga izvješćuju o svome iskustvu. Jedina razlika između tajnog i običnog kupca jest ta što tajni kupac unaprijed dobije upute na što treba obratiti pozornost, a najčešće je to prodajna vještina djelatnika, poznavanje proizvoda, susretljivost i sl. Takav kupac uvijek mora odgovarati profilu tipičnoga kupca tvrtke koju posjećuje i ničim se ne smije isticati u odnosu na ostale kupce. Dakle, tajni kupci rade ono što i inače vole ili moraju raditi – kupuju, piju kavu, plaćaju račune, traže kredite, obavljaju probne vožnje automobila, servisiraju svoja vozila, putuju, toče benzin, traže stanove, opremaju kuće, zovu servise državne uprave, ali i skidaju kilograme, mijenjaju frizure, uče strane jezike ili odsjedaju u luksuznim hotelima – ovo posljednje se ne nudi mome poznaniku, on se obično raspituje o pjenama za brijanje, prehrambenim proizvodima, alatima i takvim običnim stvarima, luksuzni hoteli i putovanja ipak su rezervirani za neke koji su, moramo to reći – mystery!

Kada se tajni kupac o proizvodu detaljno raspita, uzme pro-izvod, plati ga svojim novcem i ode doma. Zadatak mu je popuniti obrazac na kojemu su pitanja i procijeniti koliko su mu o njemu znali reći, popunjeni obrazac s priloženim računom pošalje u agenciju i posao je obavljen. Nakon nekoliko dana na njegov račun bude doznačena naknada za obavljen posao uvećana za cijenu proizvoda, dakle dobije besplatno proizvod za koji se raspitivao i naknadu za obavljen posao. 

Na kraju se moramo zapitati: zašto strane riječi? Posao smo razumjeli i shvatili da za njega postoje sasvim normalne, obične, naše, domaće, hrvatske riječi: tajni kupac, kontrolor ili nadglednik i tajno kupovanje. U čemu je onda problem? Ne znam, ali znam da je potrebno, u ovo globalizacijsko vrijeme, stalno upozoravati na sve češću uporabu nepotrebnih stranih riječi.