Edo Murtić, jedan od najvećih, ali i najglasovitijih i najpriznatijih suvremenih hrvatskih slikara, rođen je 4. svibnja 1921. u Velikoj Pisanici. Prvu postavku imao je davne 1935.godine, u Prvoj realnoj gimnaziji, današnjem zagrebačkom Mimari. 

Premda je slikao i sakralne motive, uvijek nabijeđeni ljevičar, drugovao je s pokojnim Krležom i Titom, mada ni s jednim ni s drugim nije dijelio mišljenje glede umjetnosti, svjetske zbilje i geopolitike. Najiskreniji mu je prijatelj bio pokojni Jure Kaštelan. Slike prvog  nefiguralnog slikara s ovih prostora zauzimaju mjesta po stanovima uglednih intelektualaca ali i po zagrebačkim kavanama, splitskim konobama i ribljim restaurantima diljem Hrvatske, na mjestima na kojima nisu uvijek za očekivati. Nije umro mlad i neshvaćen, bogat je, zdrav i slavan, a njegova se energija graniči s radnim elanom radoholičara i kreativnom hiperprodukcijom Picassa iz najslavnijeg perioda stvaranja. 

Maestro Murtić i danas stvara kao da mu je svaki dan posljednji na ovu svijetu, proizvodi djela  za mnoge uvredljivim ritmom, crtka svakog trena i iznevjerava uvriježenu  predodžbu o salonski ekskluzivnu velikanu kičice i štafelaja.