Nakon osme nedjelje kroz godinu, na Pepelnicu, započelo je vrijeme korizme, četrdesetodnevne priprave za Uskrs. To je priprava koja mora zahvatiti čitav čovjekov život i u njemu učiniti zaokret prema Bogu i bližnjemu.
KORIZMA
Otkako postoji, korizma podrazumijeva post i odricanje, pa je i danas to prva asocijacija na njen spomen. Tako korizmeno vrijeme za mnoge vjernike i danas znači uzdržavanje od hrane i raznih vrsta užitaka. No, nije tako redak slučaj da naši vjernici tom odricanju oduzimaju njegovo osnovno značenje. Prije svega, post i uzdržavanje od jače i slasnije hrane nikako nije prilika da se izgubi na težini i tako popravi svoj izgled. Isto tako mnogi računaju kako će im korizmeno odricanje pomoći da prestanu pušiti, te se riješiti ovog štetnog poroka, ili da će im pomoći kroz tih 40-ak dana uštedjeti nešto novca. Ovakav i sličan pogled na korizmu i odricanje ispražnjava je od njenog značenja i oduzima joj njenu vrijednost i značaj. Nikakvo značenje odricanja koje se može povezati s materijalnim učincima ne može biti smisao korizmene žrtve. Jer, kada se kršćanin priprema da proslavi Uskrs, svoj najveći blagdan, on najprije za njega mora pripraviti svoju dušu.
Smisao korizmenog posta i svih drugih odricanja je čovjeka približiti Bogu, uroditi obraćenjem srca i učiniti ga otvorenim za Božju ljubav i milosrđe. Oni trebaju čovjeka usmjeriti prema molitvi i učiniti molitvu istinskim i milosnim susretom s Bogom. Kroz taj susret u molitvi i postu čovjek postaje sposoban bez samozavaravanja pogledati u svoje srce i prepoznati sve svoje mane i slabosti koje ga navode na grijeh, te se za grijehe i propuste pokajati, a protiv mana i slabosti se boriti. Isto tako post se od davnina vezuje i uz milosrđe i unapređenje bratske ljubavi. Jer, čovjek koji se okreće Bogu okreće se i svom bližnjemu, te spoznaje kako ne može produbljivati svoj odnos s Bogom ako ne pročisti odnose s bližnjima od oholosti, zavisti, sebičnosti, netrpeljivosti, ako potrebnima ne iskaže milosrđe, a onima koji su ga povrijedili ne oprosti. Dakle, sav post i odricanje u funkciji su promjene života i u odnosu na Boga i u odnosu na bližnjega. Bez toga Bogu ne trebaju naše žrtve i pokore koje su svrha same sebi. Žrtva koju čovjek sebi nameće treba imati duhovno usmjerenje, inače postaje besmisleni teret.
ISUSOVA KUŠNJA
Svakako treba imati u vidu kako nije lako postiti i težiti Božjim idealima, jer nas razne kušnje u tome ometaju, pa se onda pitamo čemu sve to i želimo odustati. Kušnja koja nas želi odvratiti od postizanja viših ciljeva djelo je đavla koji ne može podnijeti da čovjek mijenja svoj život na dobro, da u ljubavi izgrađuje međuljudske odnose i da živi u Božjoj blizini. Ali, i Isus je bio iskušavan (usp. Mt 4, 1-11). Za svoj javni nastup želio se pripremiti četrdesetodnevnim postom. Tražio je Očevu blizinu i želio se predati njegovoj volji. No, onda se pojavljuje đavao koji hoće sve usmjeriti drugačije, te Isusa suočava s nečim mnogo ugodnijim od posta i poslušnosti Ocu. »U ta tri oblika kušnje, kako ih evanđelje donosi, sadržana je bit svih kušnja koje stoje pred svakim čovjekom: za materijalna dobra odreći se duhovnih; ponizno služenje Bogu i ljudima zamijeniti umišljenom sebičnošću; umjesto Bogu jedinomu, izabrati poklonstvo njegovu protivniku – đavlu.« Mnogo takvih kušnja stalno vreba čovjeka, ali kada on odluči uistinu biti Božji, onda kušnje postaju snažnije, jer đavao ćeli postići svoj cilj. Budući da je Isus nama u svemu sličan, osim u grijehu, i no je bio kušan, ali je kušnjuje znao prevladati. A kako ćemo mi? Jedino s Isusom!
Na početku korizme, kada će mnogi odlučiti postiti, moliti i mijenjati se, ali će kušnje biti na njihovom putu, stoji evanđelje o Isusovoj kušnji kao opomena, ali i ohrabrenje kršćaninu da može pobijediti samo s Isusom. Kada mu se nudi obilje umjesto skromnosti i duhovnosti, popularnost i slava umjesto poniznog služenja te razni idoli u obliku različitih ovozemnih stvari koji oduzimaju Bogu mjesto u našem životu, kršćanin mora odlučno svemu tome reći ne, bez cjenkanja i pogađanja sa đavlom, kao što je to učinio Isus. U suprotnom podleći će kušnji. Zato u ovo milosno vrijeme priprave za proslavu Isusovog uskrsnuća »uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja naše vjere« (Heb 12, 2), kako bismo pobijedili zavodljivost ovog svijeta u korist Božjeg kraljevstva.
