Arhiv tekstova

Organizatori FEST-a 2007. i Grad Beograd ugostit će mnoge zanimljive goste iz svijeta filma. Jedan od njih je i Vadim Glowna, filmski stvaralac iz Njemačke. Ne slučajno etiketiran kao stvaralac, Glowna sam režira i glumi u svojim filmovima, a u svom najnovijem ostvarenju »Kuća uspavanih ljepotica« (Haus der schlafenden Schönen) iz 2006., osim svega navedenog potpisan je i kao producent te scenarist. U istočnoj Europi Glowna će film sam i distribuirati (što je presedan na europskom tržištu) tako da je i više nego jasno da se radi o strogo autorskom filmu. Iako je autorski film u velikoj krizi ovo je ostvarenje koje zaslužuje sve pohvale i mnogo više teksta nego što mi imamo prostora.

SUOČAVANJE SA SMRĆU: Film »Kuća uspavanih ljepotica« rađen je po knjizi japanskog književnika Yasunaria Kawabate, kojega su obrađivali mnogi filmski radnici poput Kurosawe, Herzoga i Kitana, ali i drugi književnici osobito Marquez. Tema filma, kao i knjige, jest suočavanje sa smrću i izvedena je na jedan veoma složen način, provlačeći to pitanje kroz scene sa snažnim erotskim nabojem. Glowna je rekao da ga je knjiga privukla zbog neobičnog spoja smrti i erotike, vjerojatno se iz tog razloga odlučio tumačiti lik Edmonda. Edmond osjeća krivnju zbog fatalne nesreće koju su doživjele njegova žena i kći. Njegov prijatelj Kogi, savjetuje mu da posjeti »Kuću uspavanih ljepotica« kako bi se konačno malo umirio. U kući sreće Madam, gazdaricu koja drogira djevojke kako bi se stariji muškarci mogli odmoriti kraj njihove nage i nevine ljepote. Edmond pristaje na ovu igru, ali se istodobno počinje suočavati s vlastitim traumama, izazovnim djevojkama i misterioznom Madam. Zaplet je popraćen fenomenalnim jazz numerama (ponajviše Charlija Parkera), a za ostatak filma korištena je klasična glazba, kao i originalna glazba koju je pisao Nikolaus Glowna – sin autora filma. 

FILM IZ VLASTITA DŽEPA: Premda posjeduje visoku tehničku kvalitetu, interesantno je da film nije stajao gotovo ništa, a Glowna ga je okarakterizirao kao »film iz vlastita džepa«. Naime, Glowna i njegov sin Nikolaus, glumci i ostatak ekipe radili su bez honorara. Ako se ima u vidu da su glumačku ekipu, osim Glowne, činili Angela Winkler (Madame), Maximilian Schell (Kogi) i Birol Ünel (Herr Gold), inače sve same legende njemačkog filma, podatak o honorarima dobiva na težini. Film je snimljen za svega par tjedana (zbog nedostatka financija), a tomu je pridonijelo poznanstvo članova ekipe i rad na »prijateljskoj« osnovi. Direktor fotografije bio je Ciro Cappellari, čovjek koji se davno upisao u povijest filma, također dugogodišnji Glownin prijatelj. Ova informacija je i više nego značajna, jer da između njih dvojice nije postojala bliska suradnja teško da bi Glowna mogao »sam sebe izrežirati«, s obzirom da njegova uloga zauzima 90 posto filma. Zato sve čestitke autoru na ovom inspirativnom ostvarenju, punom skrivene simbolike fino utkane u samu dramaturgiju filma.

»Kuća uspavanih ljepotica« je očigledan primjer kako se filmsko remek djelo (bez i malo pretjerivanja) može napraviti na osnovu prijateljske suradnje i međusobnog poštovanja autora. On će svakako vratiti ugled autorskom filmu i pridonijeti daljnjem usponu njemačke kinematografije koja je, nakon desetljeća provedenih u drugom planu, uz kinesku trenutačno najpopularnija u svijetu, što potvrđuju i brojne nagrade za njemačke filmove na festivalima širom svijeta. U tom kontekstu, svakako se nadam da ste gledali ovogodišnju dodjelu Oskara.