Arhiv tekstova

Poigravanje nepisanim obiteljskim i društvenim pravilima koja su glede stupanja dvoje mladih u bračnu zajednicu nekada važila, temelj je predstave »Nije kako je suđeno nego kako je rečeno« autora teksta i redatelja Ivana Andrašića,  koju je prošle subote 24. veljače, premijerno izveo dramski odjel KPZH »Šokadija« iz Sonte. Riječ je o komadu u tri čina koji donosi univerzalnu priču o sukobu ljubavi i materijalnoga, a koju ju je na tragu svojeg prethodnog uratka (»Ljubav iz baba Mandine kujne«), autor smjestio u podunavsko šokačko selo s početka 20. stoljeća. 

LJUBAV I PRAVILA: U središtu radnje nalaze se dvoje mladih - Marko (Robert Lukić) i Agica (Tanja Ham) koji - budući da je mladić iz bogate, a cura iz sirotinjske obitelji - svoju vezu kriju (bar tako misle) od očiju seoske javnosti. Naime, po praksi iz spomenuta doba »bogato je išlo u paru s bogatim, a sirotinja sa sirotinjom«. Kako se ova, na taj način »zabranjena ljubav«, a posredstvom »priča s ćoše« polako razotkriva, mladićeva mati Kata (Ljiljana Tadijan) nastoji svojega sina želi oženiti s »najbogatijom snahom u selu« Marom (Ivana Tadijan) o čemu »pregovara« s njezinim roditeljima gazda Jozom (Tomislav Jakšić) i Evom (Terezija Bukovac). 

Međutim, autor teksta, pomalo i podilazeći publici u želji za pravicom, nudi obrt (vidljiv i u naslovu čiji je predložak narodna izreka »nije kome je rečeno, nego kome je suđeno«), te predstavu odvodi u drugom smjeru. U tomu mu ponajviše pomaže lik mladićeva oca Antala (duhovito glumačko ostvarenje Viktora Fehera) koji otkrivajući da je Mara (navodno) plod njegove »švalerancije« s Evom (što Maru čini Markovom polusestrom), utječe da se peripetija okonča sretno po mlade ljubavnike. Uz navedeno, kako to vidimo u jednoj od scena, da Katu »uvjeri« Antal se nije libio poslužiti i šakama. 

Noseći značajan dio radnje ove svojevrsne melodrame, happy endu kumuju i »glasovi razuma« - Agicina tetka Teza (Agata Rižanji) i Markova baka Ruža (Ana Miličić), ali i Agicina mlađa sestra Ankica (briljantno ostvarenje osmogodišnje Maje Andrašić). Također, protutežu nekadašnjim surovim normama po kojima »niko ne gleda lipotu i dobrotu« u predstavi ostvaruju dobroćudni i skromni Agicini roditelji Stipa (Mata Zec) i Marta (Ljiljana Andrašić). 

HUMORNI ELEMENTI: Što se tiče dinamike radnje, prolog (iskorišten za predstavljanje likova) i uvodne scene odlikuje sporost, što u kasnijoj kulminaciji i raspletu, uz solidne elemente humora, predstavi daje dodatnu dozu efektnosti. Nije izostala ni originalna šokačka ikavica, a poseban, rekli bismo, etnografski značaj, ima prikaz običaja šokačkih svatova (do kojega je autor, kako kaže, došao razgovarajući s bakama i djedovima na terenu). Osim Kuma (Marin Šegrt) i Kume (Kata Bukovac) te Buklijaša (Zvonko Miloš), u ovoj masovnoj sceni sudjeluju i članovi Folklornog odjela »Šokadije« te tamburaški orkestar »Tandora«, koji je skupa sa svojim mladim članovima, publici predstavlja i u stanci između činova. U pozitivan cjelokupan dojam uklapaju se scenografija koju je osmislio Ivan Vidaković, te kostimi (većim dijelom tradicijske nošnje) za koje su bile zadužene Ana Miličić i Eva Lukić.

Sudeći po smijehu, pljesku, ali i ovacijama oko 400 gledatelja u velikoj dvorani tamošnjeg Doma kulture, ova po svim elementima tipična pučka drama i njezina izvedba, pokazali su da trud sonćanskih kazališnih amatera, svakako, nije bio uzaludan. Kako za sada neslužbeno saznajemo, svoj sud o ovoj predstavi uskoro će moći dati i publika u Bačkom Monoštoru, Ljutovu, Budrovacima, Iloku, Vukovaru i Vinkovcima. Jer kako i sami akteri kažu, loše je predstavu raditi dva mjeseca i onda je igrati dva puta…