Arhiv tekstova

Premda je prošlo više od tjedan dana od Međunarodnog dana materinskog jezika, koji se u svijetu obilježava 21. veljače, počevši od 1999. godine kada je UNESCO ovaj datum proglasio Danom materinskog jezika na 30. zasjedanju Generalne konferencije, pozornost javnosti i pojedinaca nimalo ne bi trebala biti smanjena s ove teme, budući da jezici imaju važnu ulogu u integracijskim procesima u svim vidovima javnoga života, a osobito u obrazovanju. 

Tvrdnja o nedovoljnoj pozornosti opravdanje nalazi u činjenicama koje svjedoče o nedovoljnoj skrbi prema jezicima, kojih u svijetu ima oko šest tisuća i čija se brojnost rapidno smanjuje, tako da prognoze nekih jezikoslovaca pokazuju kako će do 2050. godine čak 50 posto jezika u potpunosti nestati iz govora i uporabe. To zapravo znači da će nestati čitave kulture, književnost i umjetnost koje se određenim jezikom prenose. I pokraj brojnosti jezika u svijetu, istraživanja pokazuju kako je »odnos snaga« svih jezika takav da 95 posto postojećih jezika govori samo 4 posto svjetske populacije. 

UČINCI GLOBALIZACIJE: I dok neki manji jezici nestaju, što je poglavito karakteristično za jezike u Africi, i dok je sve manji broj ljudi koji ih govore, dotle u eri globalizacije i dominacije anglizacije, engleski jezik ne samo da je postao globalni jezik masovne uporabe u svakodnevnom govoru i na internetu, već se i gotovo neprimjetno uvlači u druge jezike, kao što je i hrvatski jezik, a putem televizije, interneta, časopisa, natpisa i naziva u trgovinama. Ako materinski jezik bude zamijenjen anglizmima i uopće pozajmljenim riječima, tada pojedinac stvari vidi posredno, gubi vezu sa svojom autohtonom tradicijom i kulturom, one se pretapaju i asimiliraju u druge, gubeći jasne granice osobnih karakteristika, što pojedinca dovodi u stanje podložnosti i nemoći. Situacija sa suvremenim, govornim hrvatskim jezikom, nije zadovoljavajuća, smatra akademik Dalibor Brozović. U povodu Međunarodnog dana materinskog jezika on za »Vijenac«, novine Matice za umjetnost i znanost, kaže: »Jezik televizije danas je gori nego je, izuzmemo li pojave unitarističkog nasilja, ikada bio u posljednjih pola stoljeća. Hodamo li hrvatskim ulicama i gledamo li natpise u trgovinama, pitat ćemo se u kojoj smo zemlji. Najgore je pak što u pogledu svega preteže ravnodušnost«. Ipak, Brozović smatra kako se posljednjih godina ponovno pojavljuju, makar stidljivo, hrvatske riječi i izrazi iz prošlosti koji su već praktički bili nestali.

Međunarodni dan materinskog jezika, u Srbiji i Hrvatskoj, protekao je gotovo isto kao i prethodnih godina – bez masovnijeg uključivanja javnosti u aktivnosti koje imaju za cilj promicanje multijezičnosti i materinskoga jezika, što je bila ovogodišnja tema UNESCO-a. Iako nije obilježen masovnijim akcijama, mnoge su institucije, škole, udruge i fakulteti prigodnim manifestacijama podsjetili na značaj materinskoga jezika, »jer je to jezik koji čujemo pri našem prvom udahu po rođenju, jer je to jezik uz kojeg razvijamo našu individualnost, prenosimo znanja i razvijamo kulturu«, poručio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Koichiro Matsuura u povodu Međunarodnog dana materinskog jezika. 

JEZIK ZA ŽIVOT I OPSTANAK NARODA: Slijedeći poruku glavnog tajnika UN-a, Zavod za kulturu Vojvodine (ZKV), odnosno Koordinacijski odbor Društva za jezike, književnost i kulturu Vojvodine, koji također 21. veljaču obilježava i kao Dan Koordinacijskog odbora strukovnih asocijacija za jezik i književnost iz Vojvodine, organizirao je treći put za redom manifestaciju, radionicu pod nazivom »Stvaraoci na materinskom jeziku«. Predsjednik Odbora Lućijan Marina mišljenja je kako u ovo sumorno vrijeme, vrijeme straha od terorizma, ekološke propasti, gotovo bez naše volje previđamo prijetnju, koja je podjednako razarajuća za budućnost – zamiranje nematerijalnog kulturnog naslijeđa, koje znači život i opstanak za jedan narod. U borbi za očuvanjem nematerijalnog bogatstva, ZKV je skupa sa sudionicima iz dvadesetak udruga i društava iz oblasti njegovanja jezika i kulture, među kojima i jedna hrvatska udruga – HKUPD »Stanislav Preprek« sa sekcijom za njegovanje hrvatskoga jezika – priredio radionicu na kojoj je zvučnost različitih jezika – hrvatskog, mađarskog, slovačkog, romskog, bugarskog, češkog, makedonskog, slovenskog, ukrajinskog, rumunjskog, srpskog, rusinskog, njemačkog, te engleskog i esperanta, ukazala na ljepotu, bogatstvo i značaj poznavanja i govorenja materinskog jezika. Budući da je većina sudionika bila osnovnoškolske dobi,  radionica je mladim jezikoslovcima pomogla vježbati svoj materinski jezik, osvijestiti važnost učenja, znanja i govorenja materinskog jezika, bez bojazni od bilo kojeg oblika neprihvaćanja, što dobiva na značaju ako se zna da u Srbiji, koja po potrebi ističe bogatstvo multietničnosti, jezici nacionalnih manjina nisu obvezni u školskom sustavu, te im je kao takvima opstanak doveden u pitanje. 

PRAVO ZAGARANTIRANO USTAVOM: Povodom ovoga, predsjednica Slovačkog nacionalnog vijeća i koordinatorica svih nacionalnih vijeća u Vojvodini Ana Tomanova-Makanova kazala je kako su u Srbiji jezici nacionalnih manjina veoma ugroženi, a da bez njegovanja materinskog jezika nacionalnih manjina ne možemo govoriti o etničkom bogatstvu Srbije. Po njezinim riječima, nacionalna će vijeća zahtijevati da se materinski jezici vrate u škole kao redoviti, obvezni predmeti, a ne da imaju status izbornih predmeta kao što su »ruke u tijestu« ili »rad na računalima«, što je po njezinim riječima neodrživo. Tomanova-Makanova je poručila, da će, kada dođe na mjesto zastup-nice u republičkom parlamentu, koristiti svoje ustavom zagarantirano pravo i s govornice će se obraćati na svom materinskom, slovačkom jeziku. Također je izrazila i nadu da će službe osigurati prevoditelje.