Arhiv tekstova

U Vikarijatu crkve sv. Jurja u Petrovaradinu, 26. veljače, promovirana je knjiga »Kanonske vizitacije – Srijem 1735. – 1768.«, objavljena u nakladi Državnog arhiva u Osijeku i Biskupije Đakovačke i Srijemske. Među ostalima, promociji su nazočili biskup srijemski i đakovački mons. Marin Srakić, pomoćni biskup đakovački i srijemski i glavni vikar za Srijem mons. Đuro Gašparević i autor knjige dr. sc. Stjepan Sršen, uposlenik u osječkom Državnom arhivu od davne 1975. godine, koji je prikupio i preveo dokumenta. Budući da profesor Sršen godinama radi u instituciji koja čuva podatke i informacije, ideju za početak priređivanja ovog arhivskog dokumenta zapravo je dobio od ljudi koji su od njega tražili različite informacije – sto, dvjesto ili tristo godina unazad, a koje nisu pohranjene u Državnom arhivu, jer ih nikada nije ni bilo, ili su tijekom vremena nestale. Tako je prije pet-šest godina počeo projekt priređivanja Kanonskih vizitacija, čiji su rezultat, za sada četiri knjige – prve dvije posvećene Baranji za razdoblje od 1729. do 1833. godine, treća knjiga Pečuškoj biskupiji, dok četvrta sadrži podatke o Srijemu u razdoblju od 1735. do 1786. godine. 

Svaka knjiga do sada objavljena, a planirano je u idućih pet godina tiskanje svih ukupno deset knjiga, sadrži od 500 do 700 stranica, zbog toga što se s lijeve strane nalaze latinski, originalni dokumenti, a kako priređivač objašnjava, posao prevođenja na hrvatski jezik, koji je na desnoj strani knjige, u nekim je dijelovima bio iznimno težak, pa čak i gotovo nemoguć, jer su autori vizitacija bili različitog znanja latinskog jezika ili su rabili kolokvijalne izraze za koje je teško naći prijevod. 

RAZNORODNI PODACI: Kanonske vizitacije (vizitacija – zapisi i izvješća u vrijeme redovita biskupova posjeta župama) donose nezamjenjivo bogatstvo raznorodnih podataka koji pokazuju život naroda, sačuvanih u arhivima Crkve. »Čuvanje dokumenata u njezinoj je naravi. Mnogi su htjeli uništiti dokumente, mnogim je našim neprijateljima bilo stalo do toga da ih uništi, a kada se dokumenti unište onda smo lak plijen za bilo što«, kaže profesor Sršen, ukazujući na vrijednost sačuvanih dokumenata. Zahvaljujući »naravi Crkve da čuva«, mi danas možemo zaviriti u rukopise ne samo biskupa, već i predstavnika županija, vlasti, suda, gospodarstvenika, mještana... Autori vizitacija, odnosno knjige koja danas nosi prijevode vizitacije, obavještavaju o cjelokupnom životu – crkve, župe, sela, grada, donose podatke o stanju crkve, kad je zidana, je li zidana ili je od drveta, koliko je velika, koliko je visok zvonik, koliko je teško zvono, kakva su vrata, prozori, te inventar crkve, sve s opisom namještaja, križeva, o veličini župnoga stana, prihoda župnika, kroz koje se vidi koliko je bilo rođenja, vjenčanja, sprovoda, te zapravo koliko je bilo stanovnika, koje vjeroispovijesti i narodnosti, starosti... Kako kaže profesor Sršen, čitajući vizitacije mi danas stječemo gotovo potpunu demografsku sliku jednog mjesta u vrijeme prije, primjerice 200 godina. Takva vrsta zapisa nigdje ne postoji, tvrdi Sršen, čime značaj vizitacija kao dokumenata postaje nemjerljiv. 

OBIČAJI I NAVIKE: Pokraj podataka ove vrste, dokument nosi detaljne i istinite podatke o običajima i navikama naroda tog vremena, koji se ogledaju, od onih službenih, kao što su običaji pri rođenju, vjenčanju ili sprovodu, do takozvanih neformalnih glede ponašanja nekog mještanina na primjer u vrijeme seoskog kirbaja. Pa tako profesor Sršen navodi jedan kratak primjer, u kojemu pisac vizitacije opisuje ponašanje jednog mještanina u vrijeme kirbaja, koji se malo više napio te drugima skreće pozornost kako o njemu treba malo više voditi računa, jer je skloniji boci. Time, smatra priređivač, otkrivamo kako su ljudi skrbili jedni o drugima u vrijeme prije stotinu i više godina. 

Svaka knjiga Kanonskih vizitacija, pa tako i ova prezentirana, pokraj dokumenata sadrži predgovor, sažetke, tumačenje manje poznatih riječi i kazala. Iduću knjigu možemo očekivati sljedeće godine, budući da iskustvo pokazuje kako je  nakladnik do sada svake godine tiskao po jednu knjigu. Sve knjige obuhvaćaju razdob-lje od kraja 17. do polovice 19. stoljeća, kada se vizitacije s određenim pitanjima počinju tiskati tako da,  kako kaže profesor Sršen, one nose znatno siromašnije podatke, s jedne strane, dok s druge, mnogi bi se podaci ponavljali budući da su opisani u knjigama prethodnog razdoblja.