Arhiv tekstova

Što bi bilo sa znanstvenikom koji bi utvrdio na skupu fizičara kako je jabuka »ničim izazvana« pala s grane? Teško je i zamisliti jer se tako što nikad i nigdje nije dogodilo u znanstvenim krugovima. U politici, takav recept se primio! Sintagma »ničim izazvanih« sukoba i ekscesa odolijeva zubu vremena u Srbiji. Riječ je dakako o Kosovu kao državnom problemu, a bogme i međunarodnom.

Uistinu još nismo čuli suvislo pojašnjenje o uzroku tamošnje krize povjerenja između većinskog i manjinskog naroda, tko god to bio. Pri tom nitko ozbiljan ne uzima u promatranje epsku izjavu odlazećeg, a možda i dolazećeg premijera Vlade Vojislava Koštunice. Genetska vezanost svakog novorođenog djeteta srpske nacionalnosti koje se rađa s idejom kako je Kosovo najskuplja srpska riječ, već je dio novije političke proze. 

Koji par kromosoma definira taj stav, još nije uspio otkriti niti ministar znanosti Popović. Možda to otkrije ovih dana i Beču i trijumfalno matira drugu stranu.

TERAPIJA BEZ DIJAGNOZE: Dijagnoze dakle nema, a traži se lijek. Ili, kako prepisati odgovarajuću terapiju pacijentu kad ne znamo točno od čega boluje? U tom smislu Milošević je bio više principijelan. Za njegova razdoblja priča je počivala na djelovanju terorista. Problem je nastao kad je fenomen postao odviše čest i opće poduprt. Toliko masovna potpora u redovima Albanaca demantirala je staru tezu o terorizmu kao aktu pojedinačnog nasilja s političkom motivacijom. Dakle, gdje je uzrok padu jabuke s grane?

A o čemu mogu polemizirati dvije idealne strane? O svojoj savršenosti!? Faktički, to se izravno i događa. I srpska i albanska strana govore pred svojom javnošću o vlastitoj ulozi žrtve. Što je argumentacija Albanaca, malo je poznato u ovdašnjem tisku i elektroničnim medijima. S druge strane znamo gotovo sve. Zapravo znamo toliko, da se pitamo odakle 

toliko nerazumijevanja između Srba i Albanaca unatoč iznimno velikom zalaganju političara za rješenjem! »Ničim izazvana« kriza nudi samo jednu vrstu zaključka: na dnevnom je redu genetika, indirektno je optužena, a vlasničko je pravo pozvano da arbitrira!? Više fatalnih pozicija u manje ideja nije moglo stati. A stalo je.

POLOVICA ISTINE: Stalo je, a zapravo nije se ni počelo s dijalogom dviju strana. O čemu bi mogla razgovarati izaslanstva bez mandata za bilo koju riječ samokritičnosti. S jedne strane potpuno se amnestira Miloševićevo nasilje u ratu i miru, Rankovićevo udbaško prekrštavanje Albanaca, a da ne spominjemo naslijeđe iz bivše kraljevine. Postoji samo 17. ožujak, progon srpskog življa i opća nesigurnost nealbanaca. Sve je to neupitno, ali nije cijela istina. Polovica istine nije dokazni materijal ni u sudnici niti u logici! Ako se istina ne ispriča do kraja neće biti šanse da saznamo sve što trebamo znati. S tom tajnom krenulo se na pregovore u Beč. To je hipoteka na 15 posto vlasništva teritorija Srbije o kojoj se šuti pred domaćim glasačima.

Neovisno novinarstvo u Srbiji prihvatilo je komercijalni izazov. Zašto prodavati nešto što nitko ne želi kupiti i nije po okusu potrošača? Tko želi zaprimiti rješenje o odgovornosti za negativno naslijeđe? Gotovo nitko: Kriv je Ahtisaari! Baš je olakšanje kad je netko drugi kriv za naše probleme. Neovisni mediji prihvatili su se onoga što je ćoravi posao novinarstva. Bojkot druge strane je izveden. Što imaju polemizirati predstavnici Albanaca kad su apriori nedobronamjerni i kolektivno odgovorni za stanje na Kosovu »ničim izazvani«. O čemu razgovarati ako je to naš teritorij i zašto bi trebalo potezati priču o hipoteci na to vlasništvo.

Kako biti optimist nakon očekivanog ishoda pregovora u Beču? Problem nerazumijevanja manjinskog pitanja u Srbiji nije pomjeren unaprijed ni za milimetar ni poslije svega. Kosovsko je pitanje manjinski problem koji je eskalirao do državnog, a napose i do međunarodnog. Najgora opcija će biti lament nad izdajom Rusije u Vijeću sigurnosti. Možda je netko zamijetio krajnje dirljiv izborni slogan jedne manjinske partije u proteklim izborima za parlament. On je glasio: MI VOLIMO SRBIJU! Ima li boljeg primjera nametnutog kompleksa manjinskim narodima? Zašto bi tako nešto trebalo naglašavati, ako se već ne podrazumijeva?

 

Dragan Jurakić