Arhiv tekstova

U auli Muzeja Slavonije u Osijeku prošloga je petka predstavljena nova knjiga prof. Tomislava Žigmanova iz Subotice, »Hrvati u Vojvodini danas, traganje za identitetom«, vrlo ukusno opremljeno štivo koje na 216 stranica donosi znanstveno obrađenu materiju u svezi položaja hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini. Recenzenti su dr. sc. Srećko Lipovčan, dr. sc. Jasminka Kovačević-Čavlović i prof. dr. Đuro Vidmarović, a urednik izdanja je Anita Šikić, dok je naklada povjerena Hrvatskoj sveučilišnoj nakladi i Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu.

Za knjigu je vladalo veliko zanimanje u Osijeku pa se te večeri tražila stolica više, a posjetitelje i goste pozdravio je ravnatelj Muzeja Slavonije Tomislav Radić i predstavio promotore, a riječ je najprije uzeo dr. Stjepan Sršan, ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku, koji se vrlo pohvalno izrazio o novom uratku Tomislava Žigmanova. Pohvalio je autora koji je vrlo stručno progovorio o teškoćama s kojima se susreću Hrvati u Vojvodini i njegov napor da najprije da odgovore na pitanja od kada su na prostorima Vojvodine Hrvati, Šokci i Bunjevci i otkuda oni dolaze. 

NOVI POGLEDI: »Ova knjiga otvara nove vidike, nove poglede, a autor je posebice dobro obradio razdoblje od dolaska Miloševića na vlast u Srbiji, koji je Bunjevce i Šokce kanio svesti na etničke skupine, želeći podijeliti hrvatsku zajednicu i tako pridonijeti bržoj asimilaciji, kako bi se ona izgubila i nestala. Oni koji su se unatoč pritiscima izjašnjavali kao Hrvati, smatrani su za remetilački faktor i svi dobro znamo kako su prošli, a o tome najbolje svjedoči primjer Srijema koji je gotovo cijeli etnički očišćen«, istaknuo je dr. Sršan.

Međutim, autor, koji je i sudionik tih događaja, ističe kako bolja vremena dolaze nakon demokratskih promjena, no i tu se ponovno javljaju zamke, a hrvatska zajednica u Vojvodini mora naći mogućnosti da odgovori suvremenim zahtjevima, da bude na razini zadaće koju vrijeme pred nju postavlja. Autor o tome govori na vrlo lijep, plastičan i argumentiran način, znanstveno neutralan, nepristran i objektivan, što ovoj knjizi daje jednu novu dimenziju.

»I ja sam Bunjevac, i ja sam Hrvat, i zadovoljstvo mi je što vam večeras mogu preporučiti novu knjigu moga prijatelja Žigmanova, emotivno je reagirao već na samome početku svojega izlaganja povjesničar mr.sc. Krešimir Bušić s instituta »Ivo Pilar« u Zagrebu, regionalni centar u Vukovaru. Ovoj je knjizi prethodila knjiga »Bibliografija Hrvata u Vojvodini«, izdana u Puli 2005. godine, no u novoj knjizi Žigmanov je uložio puno više truda tako da je dao pregled kulturnog identiteta Hrvata u Vojvodini. Pa kada smo već kod identiteta, a vidim taj izraz i u samome naslovu, uvijek se pitam zašto oni koji tu riječ rabe, ne kažu običnome čitatelju što ona znači. Najlakše ju je hrvatski prevesti kao osobno obilježje, osobna iskaznica jednoga naroda ili jedne grupe ljudi, u ovome slučaju etničke grupe Hrvata-Bunjevaca i Šokaca u Vojvodini. Tome je to odlično uradio, dao odgovore na sva otvorena pitanja i otvoreno progovorio o teškome položaju Hrvata u Vojvodini, o čemu mi, koji potječemo s tih prostora vrlo dobro znamo, ali imam dojam da se o tome baš i ne zna mnogo u matičnoj domovini, Hrvatskoj«.

MEMORIRANJE TRAJANJA: Autor, Tomislav Žigmanov, najprije se zahvalio domaćinima na odličnoj organizaciji promocije i posjetiteljima koji su našli vremena da čuju i koju riječ o Hrvatima u Vojvodini a onda se osvrnuo, posebice na razdoblje od 1990. do 2002. godine, teškim godinama kojima je i sam svjedočio. 

»Knjiga je nastala kroz dugi niz godina kao rezultat mojih relativno kontinuiranih napora na memoriranju našega trajanja tamo, osim toga što sam bilježio različite vrste događanja, procese u različitim oblastima koji su bili od značaja za hrvatsku manjinsku zajednicu, od informiranja do obrazovanja na hrvatskom jeziku do pitanja političkog predstavljanja, a bio sam aktivni sudionik svih tih događaja, bio sam prvi glavni i odgovorni urednik programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice, bio sam predsjednik Privremenog upravnog Odbora kada se osnivala NIU Hrvatska riječ i tako dalje. Možda još da kažem kako je ova knjiga pokušaj da sebe predstavimo dostojno, ne samo kao razdraganu družinu koja će pjevati i plesati u prigodničarskim prilikama, već da možemo napraviti i neku vrstu iskoraka i izaći iz neke, kako bi rekao Kant, samoskrivljene nezrelosti i predstaviti se na jedan suvremen i znanstveno prikladan način, tj. napraviti osobnu kartu hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini.«