Arhiv tekstova

Zvonimir Kopilović (1988.) završio je Srednju tehničku školu (za elektroinstalatera), a sada se doškolava za posao elektromontera, što bi želio raditi. Nakon završene osnovne škole u Bajmoku Zvonimir je želio upisati poljoprivrednu školu u Somboru. Od te škole odustao je, jer je, kako kaže, prijevoz đaka iz Bajmoka do Sombora loše organiziran, nema niti đačkog mjesečnog popusta na kartu, što je sve skupa presudilo da odabere Tehničku školu u Subotici. 

ŠKOLA: Zvonimir je jedan od rijetkih koji polagano prelazi iz školske klupe u radni kolektiv. Priznaje kako još uvijek ne zarađuje svoju punu plaću i ne zna je raspoređivati, ali isto tako nije se još upoznao ni s lošim stranama posla, jer ne radi svaki dan. Svi mu govore kako će školske dane kasnije priželjkivati, no, on jedva čeka završetak prekvalifikacije.

»Još kao dijete jako sam volio rastavljati stare aparate, poglavito radio i televizor, mada sam znao pokvariti i dobre stvari. U igri nekoliko me je puta udarila struja, i to smatram dobrim iskustvom, jer svatko mora imati makar malo strahopoštovanje kako bi bio obazriv. Sada sam na doškolavanju i pohađam praksu u ‘Elektrovojvodini’ u Bajmoku, gdje upoznajem konkretne detalje posla. Volim raditi na stupu, iako je stup ponekad svježe ukopan u zemlju i nije veselo raditi poslove koji zahtijevaju sigurnost. Zimi se radi i na hladnom vremenu, pa nas malo propuše vjetar. Tada nije veselo. Naravno, kako postoji opasnost od udara struje, na tim je poslovima i beneficirani radni staž. Uživam radeći, jer je kolektiv dobar i uvijek ću radije raditi nego učiti«, ističe Zvonimir Kopilović. 

DRUŽENJE: Potiče iz katoličke obitelji i sa svojim društvom svake nedjelje ide na sv. misu i na vjeronauk. Dužijancu u Bajmoku organizira upravo ta mladež pod nadzorom Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Bajmok«. Upravo sada razmišljaju - tko će biti ovogodišnji bandaš i bandašica u Bajmoku, jer problem je što puno mladih ne želi ići u crkvu nakon krizmanja. Mladi u Bajmoku nemaju gdje izaći van u provod. Postoje tri kafića u kojima je Zvonimir sa svojim prijateljima gost vikendom. 

Često izlazi u susret drugima, jer živi u mjestu gdje se dosta obrađuje zemlja. Druženja se obogaćuju i međusobnim pomaganjem u krunjenju, čišćenju ili odlasku na njivu raditi. Kod Zvonimira doma sada upravo ima posla, jer se pripremaju pomoćni objekti i gotovo svaki dan je društvo kod njega kako bi mu pomogli. Na njivi zimi nema puno poslova, pa se tako Zvonimir može posvetiti poslu koji najviše voli - uređivanju vrta. On je miran kada mu je u vrtu sređena trava i kad mu je u sobi sve na svome mjestu. 

FOLKLOR I RUKOMET: Zvonimir devet godina igra folk-lor. Započeo je, plesati u KPD »Jedinstvo-Egység« u Bajmoku,  gdje mu je majka radila, a potom u HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici.

»Roditelji su mi folkloraši i bodrili su me da ne odustanem. Igrao sam četiri godine bez i jednoga nastupa i sad ne mogu zamisliti da nemam probu. Bajmočko se društvo razišlo i tako sam prešao u prvi ansambl HKC ‘Bunjevačko kolo’. U HKC-u se stvorila veoma dobra atmosfera. Naš koreograf Davor Dulić naučio nas je prihvaćati nove članove, koje, naravno, tuširamo za krštenje, kao što su i nas nekoć. Mnogima su turneje jedina prilika za druženja i putovanja s prijateljima«, ističe Zvonimir Kopilović. 

Istovremeno s folklorom u Bajmoku on je igrao i rukomet za RK »Fidelinka«, ali i pokraj velike ljubavi taj sport nije mogao nastaviti zbog povrede noge. Ipak, na prvom mjestu mu je obitelj i što se treba uraditi doma - to je najvažnije. Veoma mu je drago što su ga roditelji strožije odgojili i danas vidi kako je sve to bilo s razlogom, jer zna cijeniti prave vrijednosti. U budućnosti Zvonimir sebe vidi kao velikog poljoprivrednika, da ima puno bikova, traktora, kako bi imao što raditi i nešto ostaviti svojoj djeci.