Arhiv tekstova

Nacionalno vijeće hrvatske nacionalne manjine u Srbiji u svome prvome mandatu izabralo je nakon ostavki, koje su podnijela prva dva predsjednika, trećega predsjednika. To je ekonomist Branko Horvat, poznat kao uspješan gospodrastvenik i dugogodišnji aktivni član i u nekoliko navrata i predsjednik Hrvatskog kulturnog prosvjetnog društva »Matija Gubec« iz Tavankuta. S novoizabranim predsjednikom razgovarali smo o njegovim očekivanjima i planovima glede daljnjeg funkcioniranja Vijeća.

 

HR: Sjednica na kojoj ste izabrani za trećeg predsjednika prekinuta je zbog nedostatka kvoruma, jer je skupina vijećnika, nakon Vašeg izbora i neusvajanja izmjena temeljnih dokumenata Vijeća, napustila sjednicu. Kako ocjenjujete situaciju u Vijeću i mogućnosti daljnjeg funkcioniranja ? 

Već duže vrijeme je situacija u HNV-u takva da smo svi pomalo nezadovoljni i tužni. Nije nam drago da se ovo događa u okviru naše zajednice. Mislim da je većina vijećnika spoznala problem koji postoji. Bilo je puno razgovora na temu što učiniti i kako unaprijediti rad Vijeća, jer puno toga ima negativnoga i onoga što treba popraviti. U tome se rodila ideja da pokušamo nešto korjenito izmijeniti i nastala je inicijativa vezana za kadrovsku promjenu. 

Najznačajnije je pitanje, o kome smo govorili i na posljednjem Vijeću, možemo li smoći snage, svi pojedinačno, da stavimo opći interes ispred osobnog. Vijeću na prvom mjestu treba biti interes hrvatske zajednice i naših institucija i udruga, a ne da vladaju i ovladaju osobni interesi. Vjerojatno se jedan broj onih, koji ne gledaju tako ili imaju osobne interese, potrudio, mada je to na kraju krajeva njihovo demokratsko pravo, da naprave opstrukciju. Razmišljajući o interesu  zajednice kao cjeline, mislim da to nije dobro i mislim da smo dužni načiniti takve korake, koji bi doveli do kakvog-takvog suglasja svih vijećnika. Ne vjerujem da ne postoji kod velikog broja vijećnika i ta pozitivna strana, pozitivna energija, pozitivan stav prema svom osobnom mjestu u vijeću i zadaćama koje imamo prema Vijeću i zajednici koju predstavljamo. U tom smislu sam i prihvatio kandidaturu od strane skupine vijećnika koji su me predložili sa željom da pokušam animirati te pozitivne snage i uključiti ih u pozitivno rješenje nastale krize. U ovom trenu osobno se nadam da ću to uspjeti i da ću naći makar taj kritični broj, kako bi mogli ustanoviti jedan normalan ritam rada Vijeća. Ako to postignemo, onda je drugi korak podizanje rejtinga hrvatske zajednice u cjelini putem Vijeća, jer moramo priznati da je slika sada dosta narušena.

Želim pokrenuti vijećnike da daju sve od sebe, kako bi Vijeće bilo na višoj razini odgovornosti prema zadaćama i potrebama, kako bi hrvatska zajednica provela demokratske principe, koji su garantirani Ustavom i zakonom i svim poveljama vezanim za ljudska i manjinska prava.

HR: Na koji način to planirate uraditi?

Planiram otvoriti mogućnost svakom vijećniku da njegova riječ uđe u proces razmatranja bez obzira o kojim pitanjima se radi. Konkretno, ako ćemo govoriti o onome o čemu smo se na posljednjem Vijeću najviše sučeljavali - pitanju Statuta, treba poći od toga da je Statut naš zajednički dokument i o njemu ima pravo svatko reći svoje viđenje, svoje mišljenje, svoje prijedloge, naravno, unutar ustavnog i zakonodavnog okvira. Prema tome, ići ćemo vjerojatno ponovno u javnu raspravu, gdje će svaki vijećnik moći iznijeti svoje gledište i na kraju će se sve to sakupiti i sistematizirati. Trebamo dobiti dokument oko kojega će biti postignut konsenzus. Potrebno nam je maksimalno otvoreno i transparentno ponašanje svih dužnosnika, a na koncu i svih vijećnika, kako bi došli na razinu da ne moramo zazirati jedan od drugoga, nego s pozitivne strane gledati na određena pitanja i samim time doći do pozitivnog rješenja. Na taj način trebamo ići u izgradnju međusobnih odnosa i šteta je što je sad već četiri godine prošlo, a da nismo baš najbolje zaživjeli. Vjerojatno smo se učili funkcioniranju u okviru demokratskih pravila unutar nacionalnog vijeća. 

HR: Nije li to previše optimistična vizija, imajući u vidu dosadašnje odnose u Vijeću?

Osobno sam u životu optimist i pokušat ću unijeti jednu takvu klimu u rad Vijeća. Pokušat ću okupiti ljude pozitivnih gledanja bez obzira  o tome što tko o meni mislio, stupiti u kontakt sa svim onima koji pozitivno misle o Vijeću, zajednici, pitanjima o kojima mi trebamo razgovarati. Pokušat ćemo s optimizmom i nadam se da će to uspjeti, a ostavit ćemo i vrijeme da pokaže, jer je faktor vremena uvijek bitan. 

HR: Na koji način će se odvijati javna rasprava o Statutu i pravilniku?

Mi sad imamo određene rasprave, prepravke, prijedloge. U ovome trenu imamo važeći Statut i jedan broj vijećnika koji su već dopremili određen broj prijedloga i dopuna i to ćemo u paketu svakom vijećniku ponaosob poslati u elektronskoj ili u pisanoj formi s molbom da svaki vijećnik svoj prijedlog i viđenje stavi na papir i vrati nazad Vijeću. Mi ćemo naći snage da u okviru Izvršnog odbora sažmemo prijedloge u jedan cjeloviti oblik, izvučemo srž iz svega toga - kako se to i radi u javnim raspravama i tako ponudimo Vijeću dokument, koji će samo Vijeće iznjedriti. U tom slučaju ne bi smjelo biti većih problema kod usvajanja.

HR: Odbor za Statut je na protekloj sjednici dao negativno mišljenje o dva prijedloga Izvršnog odbora. Nije li uloga Statutarnog odbora da sudjeluje u procesu izrade dokumenata Vijeća na takav način da se pred Vijeće iznese prijedlog koji zadovoljava formalne i zakonske okvire?

Zadaća Odbora za Statut nije da sastavi novi dokument već prati proces donošenja dokumenta i da njegova riječ bude zadnja u pogledu toga da li je to u ustavnim i zakonskim okvirima ili nije. Može činiti sugestije, ali nije stvar tog odbora da napravi novi dokument. To je stvar procesa javne rasprave, vijećnika, stručnih službi, a Odbor za Statut samo se treba brinuti o zakonskom  i ustavnom okviru. 

Kad se radi o posljednjoj sjednici i Statutu HNV-a, tu je jedan drugi problem i drugačije postavljena pitanja vezana uz donošenje odluke o izmjenama i dopunama tog temeljnog dokumenta. Mislim da su načinjeni pogrešni koraci u samom procesu donošenja. Javna rasprava o ovom pitanju je provođena, međutim, već i to, što je jedan vijećnik izjavio kako nije primio materijal za javnu raspravu u ruke, čini taj proces nedostatnim i zato se o tome mora strogo voditi računa. Nisu svi dokumenti takve prirode, ali Statut je ipak jedan vrhovni dokument Vijeća te se mora voditi računa da o njemu bude što manje primjedbi. 

HR: Koji su Vaši prioriteti kao predsjednika HNV-a u sljedećem periodu?

Moji prioriteti su spustiti se na zemlju, animirati Vijeće, staviti Vijeće u funkciju, pokušati osmisliti institucionalno funkcioniranje ne samo Vijeća kao skupštine nego i svih radnih tijela. Radna tijela Vijeća treba pokrenuti i aktivirati u četiri osnovne oblasti za koje smo i formirani - obrazovanje, informiranje, kultura i službena uporaba jezika. Nakon toga trebamo načiniti ozbiljniji prodor i osigurati adekvatno mjesto Vijeću unutar Republike Srbije i njenih tijela poput, na primjer, Savjeta za nacionalne manjine. 

HR: U međuvremenu Vijeće je dužno skrbiti o četiri oblasti koje ste naveli i rješavati konkretne probleme koji se tu javljaju. 

Obrazovanje bih svakako stavio na prvo mjesto, jer je to jedan živi organizam o kojemu se treba daleko najviše povesti računa. Mi imamo ljude u zajednici koji rade u toj oblasti i, bez obzira da li su angažirani u okviru HNV-a ili ne, moramo imati jedan skup ljudi koji mogu nešto učiniti na tom planu. Tu je pitanje srednjoškolskog obrazovanja na hrvatskom jeziku, zatim visokog obrazovanja - to su pitanja o kojima smo do sada samo govorili, ali ubrzo nam stižu prve generacije srednjoškolaca, a da mi do danas nismo riješili to pitanje. Vijeće i mi kao dužnosnici dužni smo inicirati rješenje. Tu se mora osigurati angažman svih relevant-nih ljudi iz te oblasti. Mora biti postignuta kohezija interesa i akcije. Glede informiranja, iako imamo »Hrvatsku riječ« kao jedini list na hrvatskom jeziku, ne smijemo se zadovoljiti postojećim, jer i tu ima prostora da se razmišlja i prave novi planovi. Glede elektroničkih medija imamo i radijski i tv program, ali i tu trebamo učiniti puno toga novoga i boljega, jer znamo da nismo zadovoljni. Bit ćemo povijesno odgovorni ako ne učinimo više u tim oblastima, jer nije dovoljno zasjesti i gledati kako se stvari odvijaju same od sebe. Vijeće treba biti čimbenik tih odvijanja. Glede kulture znamo svi da je nacionalni identitet izrastao i sačuvao se na kulturi - bilo da je to pisana riječ ili izvorna kultura, običaji i tradicija. Ukoliko to ne budemo činili i vodili pravu politiku, asimilacija će učiniti svoje, a mi smo povijesno odgovorni da sačuvamo svoju zajednicu od propadanja.

HR: Kako vidite ulogu kulturno-umjetničkih i prosvjetnih udruga, a kako profesionalnih ustanova kulture u budućnosti?

Mi već imamo i imat ćemo dvije oblasti razvoja na polju kulture. Jedno je profesionalna djelatnost u kulturi vezana uz nacionalni identitet, a drugo amaterizam i ne možemo reći da je jedno važnije od drugog. Bitna su obadva segmenta i mi podjednako moramo njegovati obje oblasti. Vjerojatno ćemo imati više potrebe da ulažemo napore u izgradnju profesionalnih institucija, jer tu nemamo ništa, a u udrugama se ipak radi. Veoma je bitno istaći da se u amaterizmu radi bez nadoknade, ali uz određene troškove, i da za te male iznose mora biti novca. Izdavačka djelatnost nam je jako bitna, jer je to ono što ostaje trajno i očekujem da će to iziskivati više angažmana, a i više novca. 

HR: Sredstva koja dobiva HNV od države su ipak za vlastito funkcioniranje?

Točno je da Vijeće dobiva novac za vlastito funkcioniranje, ali je točno i to da je obveza Vijeća zalaganje za osiguranje dodatnih sredstava. Mi ne možemo gledati skrštenih ruku ima li neka udruga ili profesionalna ustanova iz oblas-ti kulture ili nema novaca. Mi smo predodređeni da činimo napore, povezujemo interesne sfere, kako bi zadovoljili potrebe institucija i zajednice. Sigurno je da će Vijeće unutar svojih mogućnosti, kao i do sada, tamo gdje može naći mogućnosti, sudjelovati u pokrivanju određenih bitnih manifestacija koje postoje ili će se razviti unutar ove četiri oblasti. 

HR: Kako vidite odnos između političke stranke i Vijeća. Ima li tu problema za Vas?

To ne bi smio biti problem. Vijeće mora imati svoju autonomiju i samostalnost, ali u hrvatskoj zajednici je svaka institucija i organizacija podjednako bitna i treba je uvažiti. Što je do sada bilo, znamo svi. Nije funkcioniralo kako treba, ali moramo načiniti napor da uravnotežimo te interese i želje i ulaganje energije u društveni i politički rad. Ne treba biti favoriziranja. Vijeće mora biti servis i male udruge i veće političke stranke. Po mom mišljenju tu ne bi trebalo biti kamena spoticanja, jer mislim da možemo naći zajednički jezik, posebno ako se točno definiraju interesi zajednice kao cjeline i realiziranje tih interesa.

HR: Postojale su i takve ideje, kad se osnovalo Vijeće, da stranka više nije potrebna. Kakvo je Vaše gledište o tome?

Sve dotle dok mi nemamo zadovoljene nacionalne interese po svim osnovama i po najvišim standardima poštovanja nacionalno-manjinskih interesa, stranka se treba političkim snagama boriti za te interese. Stranka kao stranka mora postojati i boriti se na političkom polju. Vijeće je nešto drugo. U okviru Vijeća moraju naći svoje mjesto vijećnici kako iz stranaka tako i iz udruga. Vijeće je mjesto gdje ćemo se okupiti i razgovarati o određenim bitnim pitanjima, pomacima, akcijama vezanim uz oblasti za koje je vijeće nadležno. Točno se zna gdje je kome mjesto i što je čija zadaća i mislim da je tu svaka daljnja rasprava izlišna.

HR: Očekujete li da će zastupnik u Republičkoj skupštini iz redova DSHV-a, koji je istodobno i član Vijeća, moći na političkom polju napraviti neke pomake.

Sinkronizacija akcije je bitna i mora je biti. Kao što će Vijeće voditi brigu o zajednici u cjelini, tako i svaka pojedinačna organizacija, udruga ili institucija mora usuglašavati i sinkronizirati svoje interese i, tamo gdje je to moguće, ići će se u zajednički prodor u ostvarivanju demokratskih prava nacionalne manjine. 

HR: Postoje gledišta kako se ne vodi dovoljno računa o mjestima izvan Bačke gdje žive Hrvati?

Pitanje bih podveo pod - otvaranje Vijeća kao cjeline i nas vijećnika. Takvo osjećanje ne bi smjelo imati niti jedno područje izvan Subotice. To je naša zadaća i zadaća dužnosnika koji rade. Mi moramo osmisliti kako ublažiti taj osjećaj na terenu, jer isto nam je tako važna i Sonta kao i Tavankut, Srijemska Mitrovica ili Golubinci i moramo naći recept kako to riješiti, jer Vijeće nije ničija privatna imovina niti, kako se to kaže, privatna prćija. Vijeće je servis svih Hrvata u Srbiji i samo takvo gledanje mora doprinijeti da se pronađe adekvatno rješenje.

HR: Na sjednici na kojoj ste izabrani je bilo pokušaja navesti Vas da se izjašnjavate o vlastitom zdravstvenom stanju, mada to nije obveza prema statutu?

U političkoj borbi, mada ja rad u Vijeću ne vidim kao političku borbu već kao zajednički interes da nešto uradimo, ljudi pribjegavaju i nedoličnim i nekulturnim metodama. Dosta sam dugo u društvenom i političkom radu i  navikao sam na takve provokacije i mislim kako ne treba tome pridavati važnost. To više oslikava ljude koji su na tome inzistirali nego što bi to trebalo na mene utjecati. 

HR: Je li moguće, usprkos tomu, raditi skupa na rješavanju važnih problema hrvatske zajednice?

Da. U demokratskom sustavu svatko ima pravo reći svoje mišljenje i viđenje. Međutim, mi smo i dalje upućeni surađivati, raditi jedni s drugim, da se srećemo, razgovaramo. U tome ne vidim toliki problem, da bih kazao kako ćemo sutra prestati s komunikacijom i nećemo se više ni viđati niti poznavati.