Arhiv tekstova

Da su ljubav i mudrost dvije sestre koje se nikad osobito ne slažu ustvrdio je još davno Shakespeare, a mi se i dan-danas čudimo što je ljubav nepredvidiva, nelogična i neobjašnjiva. Svima nam je jasno kako ne možemo osobito utjecati na svoje emocije, jer su one pod nadzorom složenog biološkog aparata koji je drukčiji kod svakoga, uključujući vlastito iskustvo i genetski kod, ili što bismo mi danas popularno rekli, da je za ljubav  potrebna »kemija«. Možda ne zvuči romantično, ali ljubav je uvjetovana procesima u organizmu koji se ne mogu kontrolirati. 

To su i ove godine 16. veljače, dva dana nakon Valentinova, pokazali naši Zemunci, vječiti zaljubljenici u svoj grad, okupivši se po šesti put u zagrebačkoj gostionici »Frankopan«, kako bi ponovno prošetali stazama svog djetinjstva i svoje mladosti.

»Večer Zemunaca« otvorio je i pozdravni govor održao predsjednik Zajednice Hrvata  Zemuna i predsjednik Udruge Zemunaca u Hrvatskoj dr. sci. Vlatko Rukavina, pozdravivši sve nazočne Zemunce i brojne goste, među kojima su bili i predsjednik Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Mato Jurić, predsjednik Zavičajnog kluba Slankamenaca Stjepan Smolčić, dopredsjednik Zavičajnog kluba Hrtkovčana »Gomolava« Zlatko Žužić, predsjednik  Zavičajnog kluba Golubinčana i predsjednik zagrebačkog ogranka Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Petar Gašparović.  Dr. Rukavina je podnio izviješće o radu Zemunaca u protekloj godini, posebno naglasivši kako će se i ove godine u Zemunu održati skup posvećen Iliji Okrugiću.

Zatim su se Zemunci i njihovi gosti prepustili »poslu« i čarima srijemskih specijaliteta i tradicionalnih vojvođanskim pjesama. I dok je plesni podij bio popunjen plesačima u zanosu taktova rodnog zavičaja i valentinske ljubavi, zamolili smo Matu Jurića za komentar ovog i ovakvih događaja. 

»Poznato je kako mi poštujemo i cijenimo bogatstvo svoje vlastite različitosti, ali i bogatstvo različitosti svijeta u kojem postojimo te mi je izuzetno drago da  Zemunci, kao i ostali Srijemci koji žive u Hrvatskoj, čuvaju svoju stoljetnu tradiciju i običaje. Isto tako, kroz našu Udrugu ulažemo maksimalne napore u osnaživanju aktivnosti i institucionalne organiziranosti naših Hrvata koji su ostali živjeti u rodnom kraju, duboko svjesni da jedino snagom našeg zajedništva možemo realizirati taj naš zajednički cilj«, rekao je Mato Jurić.