Arhiv tekstova

Suvremene demokratske procedure i prakse za članove Hrvatskog nacionalnog vijeća uzor su u njihovom ponašanju i radu, vidjelo se na posljednjoj sjednici. Ne samo procedure već i obrasci političke borbe koji dominiraju na srbijanskoj političkoj sceni. Rušenje kvoruma, opstrukcija donošenja odluka, oblici »političkog rada« koji su prisutni na »glavnoj« političkoj sceni, za neke su sasvim prihvatljivi i za nacionalno-manjinske institucije. 

No, trebaju li se odnosi i oblici političke borbe uobičajeni u višestranačkom životu jedne države prenijeti i na nacionalno-manjinske institucije? I što i tko time nešto dobiva?

Na protekloj sjednici nacionalnog vijeća hrvatske nacionalne manjine, pojedini vijećnici  demonstrirali su svoju »moć« spriječavanja donošenja odluka, najjednostavnijim mogućim načinom - izišli su sa sjednice i »srušili« neophodni kvorum za daljnji rad. Sjednica se završila a da je ostalo nejasno što je bio povod i što li su vijećnici, koji su izišli (osim onih koji su najavili svoj odlazak iz opravdanih razloga), željeli time postići.  

Naime, na dnevnom redu, osim izbora predsjednika i izmjena i dopuna temeljnih dokumenata kojima se regulira rad Vijeća, a koji uzgred budi rečeno nisu usvojeni, bilo je i nekoliko pitanja upravo iz oblasti za koje je zaduženo Vijeće. Iz oblasti informiranja i kulture i to takvih pitanja za koje je nužno promptno odlučivanje. Trebalo je odlučiti o produciranju emisije »Tjednik« i osnovati Programski savjet ove emisije koja se emitira na subotičkoj Yu-eco televiziji, trebalo je donijeti odluku o financijskoj potpori Hrckovom maskenbalu, najmasovnijoj manifestaciji hrvatske djece i mladeži u Srbiji. 

Postavlja se pitanje, kome je u interesu da se ove odluke ne donesu, ili barem razmatraju. Želimo li urediti i razvijati informativnu sferu ili samo kritizirati i brojati pogreške? Želimo li poduprijeti nesumnjivo uspješnu manifestaciju u kojoj se susreću i druže i izvan školskih učionica gotovo sva djeca koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku ili slušaju predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture ili to možda ne interesira vijećnike?

I na koncu, konca, od osnivanja Vijeća, puno puta smo čuli primjedbe vijećnika, da nisu uvijek bili konzultirani niti sudjelovali u donošenju odluka od značaja za funkcioniranje hrvatskih institucija i samoga Vijeća. Kada su pak vijećnici pozvani da odlučuju oni se o to ogluše, jednostavno iziđu van. U međusobnoj borbi političkih stranaka takav vid opstrukcije je nešto sasvim normalno, no kad je riječ o nacionalnom vijeću jedne manjine takav vid opstrukcije ne samo da ukazuje na činjenicu postojanja frakcija unutar Vijeća već i na spremnost da se zarad međusobnih »obračuna« žrtvuju interesi zajednice zbog koje i postoje.