Arhiv tekstova

Josipa Ivanković (1983.) vrlo je društvena osoba, koja je od roditelja naučila uživati u malim stvarima, poput dobre knjige ili filma. Završetkom studija ostvarila je jedan od svojih ciljeva, a mjesec i pol dana po završetku studija se zaposlila. U budućnosti namjerava upisati poslijediplomski studij na temu marketinga, iako je i za nju kao i ostale diplomante sada neizvjesno, koji će im se status priznati i koji će stupanj pohađati dalje. 

ŠKOLOVANJE: Još kao mala bila je članica Dječje knjižnice, koju je često posjećivala i čitajući širila svoj rječnik. Pohađajući gimnaziju društveno-jezičnog smjera, najviše je voljela čitati lektiru i pisati pismene radove. Josipa bi se rado vratila u školske klupe gimnazije i jako joj je drago kad sretne prijatelje iz škole.

»Kao dijete željela sam biti odvjetnica, vjerojatno mi se, po uzoru na američke filmove, sviđalo kako su odvjetnici puni znanja, lijepo odjeveni i služe se dosjetljivošću. Kako sam odrastala odvjetništvo me više nije privlačilo. Za ekonomiju sam se odlučila upravo zbog izučavanja marketinga, koji je mnogo širi pojam od pukog promoviranja, jer je to niz aktivnosti koje treba provesti kako bi se proizvod usmjerio i predstavio potrošačima«, pojašnjava Josipa Ivanković. Ona se voli ugledati na Zapad, jer je imala prilike puno putovati, pa tako prati i tamošnji marketing, koji je u inozemstvu na mnogo višoj razini prakse. Josipa smatra kako studij ne znači samo stečenu diplomu, već i znanje koje se negdje treba iskoristiti.

»Završila sam privatni studij zbog suvremenijeg pristupa samom štivu koje se uči i izostavljanja brojnih nepotrebnih stvari koje nisu primjenjive na današnje poslovanje. Za profesore smo imali eminentne stručnjake, savjetnike pri ministarstvima, tj. ljude koji nisu priznati i cijenjeni samo kao profesori, već znaju što se u praksi događa«, komentira Josipa Ivanković

POSAO: Ponuđen joj je posao u poduzeću za vanjsku trgovinu i špediciju, gdje uči osnove vanjsko-trgovinskih ugovora i samu špediciju.

»Zahvalna sam na pruženoj šansi, jer radim kod poduzetnika koji me želi naučiti i pokazati sve što je bitno. Nisam izabrala neki glamurozan posao za početak, poput PR menadžera (za odnose s javnošću), jer smatram kako bih tamo kuhala kavu prvih šest mjeseci i ne bih naučila gotovo ništa. Ovo je za mene promjena životnih navika, jer sada nisam u mogućnosti ustati u deset i učiti kad hoću, ustajem u pola osam i polako stvaram radne navike koje sam izgubila nakon srednje škole«, nastavlja Josipa Ivanković.

OSOBNI ŽIVOT: Josipa se trudi izbjegavati ljude koji se stalno žale i kukaju, kojima nikad nije dobro jer su pesimisti. Po njenim riječima situacija u kojoj se nalazimo, osobito mladi, doista je nezavidna, ali uvijek je slađe sjetiti se lijepih i radosnih događaja. Mišljenja je kako je mladima puno toga palo na pleća, ali se možda za razliku od ostalih ona trudi promijeniti ono što može. Kad god ima vremena voli sudjelovati na manifestacijama u okviru hrvatske manjinske zajednice i dati svoj doprinos, cijeni što se netko potrudio nešto prirediti i organizirati. Najviše voli posjećivati koncerte, možda i zato jer je završila Nižu glazbenu školu, na odsjeku klavir i solfeđo. 

Engleski uči od malih nogu i stalno je pohađala razne tečajeve, a nedavno je angažirala i odličnog profesora za biznis, koji je inače iz Kalifornije, oženjen Novosađankom. Jezici su je oduvijek privlačili, pa tako ima i pasivno znanje talijanskog i španjolskog jezika. Mađarski sad uči i veoma joj je žao što ga nije ranije počela učiti. 

Josipa ima dvije sestre, Pavlu i Bernardu, i brata Filipa, cijela je njezina obitelj velika, te je navikla živjeti okružena mnoštvom ljudi. Obitelj joj je veoma bitna u životu, kao i katolički odgoj na koji su je roditelji usmjerili. Josipi je žao što su danas mnogi mladi ateisti, koji ne vjeruju ni u što osim u novac. Nadalje, ona primjećuje kako jako malo ljudi oprašta, što kod nje nije slučaj. Josipa vrlo lako sklapa prijateljstva i voli ljude. Mišljenja je kako je naše podneblje specifično po tomu što su ljudi jako dobri, naravno uvijek ima »kukolja u žitu«, ali ona ne bi mogla otići na duže vrijeme iz Subotice i ne sretati se gotovo svakodnevno sa svojim prijateljima i obitelji. Josipa ljeti igra tenis, a preko zime se trudi pohađati razne vježbe. Nikad nije bila pretjerano »zagrižena« za ekipne sportove, posebice se vodi mišlju »važno je sudjelovati«. Ne ljuti se kad gubi u kartanju s prijateljima, daleko od toga da ne voli pobijediti. Strastven je vozač automobila i za vikende voli otići na kratki odmor.