Arhiv tekstova

Kako sam spominjan u prošlome broju tjednika pod naslovom »Grube pogreške«, mislio sam, poštovani čitatelji, red je da se i ja oglasim i lijepo se ispričam, najprije Vama a onda i svima koji su se našli pogođenima, i u navedenom izvješću s događaja u Baču, a moguće i u drugim uracima, jer za ovaj tjednik ja pišem evo već treću godinu zaredom. Tko radi, taj i griješi.

Do sada, Bogu hvala,  nisam imao nikakvih neugodnosti, a nadam se niti Vi, poštovani čitatelji, jer moram Vam reći, ovim se poslom bavim gotovo 30 godina, profesionalno od 1979. godine, a radio sam u nekoliko tiskovina u Vojvodini, za Radio Novi Sad, a najdulje u Radio Šidu, a po dolasku u Hrvatsku radio sam pet i pol godina za Radio Osijek, kao vanjski suradnik, zatim četiri godine za I. program Hrvatskoga radija, za Gospodarski list, Agroglas i da ne nabrajam. Od 1994. godine pišem za »Zov Srijema«, glasilo Prognanih i izbjeglih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.

U spomenutome izvješću sa skupa iz Bača, za koji g. Silvio Jergović tvrdi da je trebao biti tajni (?), ja sam imenovanome gospodinu posvetio dvije (2) rečenice, a on se na mene okomio sa stotinjak rečenica, ili novinarskom rječnikom rečeno, s karticu i pol novinarskog teksta. Čemu toliko žuči? Na skupu je bilo desetak govornika, svakome je posvećeno po dvije, tri rečenice, a koliko bi to izvješće trebalo biti kada bih elaborirao tko je što sve rekao.

I još traži autorizaciju. Svaka čast. U svojoj dugoj praksi, ja sam možda pet, šest puta slao tekst na autorizaciju, i to samo kada je u pitanju bio intervju. Vijest i izvješće, nikada. A radio sam bezbroj priloga s akademicima, recimo Bilandžićem i Tadijanovićem, s političarima, Pavletićem, Tomčićem, Šeksom, Mesićem, Sanaderom, Ćačićem, Kramarićem, Đapićem, Kosor i da ne nabrajam i nitko od njih nije niti postavio pitanje autorizacije teksta, no to zahtijeva g. Jergović. Oholost je kažu vrlina, ali mnogi misle da je mana?

Zatim g. Jergović poručuje odgovornima u Hrvatskoj riječi, kada on bude dolazio da pošalju pravoga novinara.  Nisam protivan, ja sam i do sada pokrivao događaje prema vlastitom nahođenju, nudio priloge uredništvu, bez nakane da određujem uređivačku politiku. I za to ima tko je odgovoran, i neka svatko radi svoj dio posla.

Ne znam samo zbog čega me je zvao kući, ispričavao se, eto mi smo kao dobri, ali on mora objaviti demanti jer će mu u suprotnome šefica dati otkaz. Još nisam čuo da je netko dobio otkaz zbog jedne izjave ili nekakvoga demantija. Ali zbog nerada jest, e, ali što ja tu  mogu.

Jedino čega mi je iskreno žao, to je što u tekstu nisam spomenuo poštovanog gospodina prof. Tomislava Bogunovića, predsjednika Općine Bač, kojega je spominjalo čak četiri – pet sugovornika, uvijek u pozitivnom kontekstu, i tome se gospodinu doista trebam ispričati.

Nemam namjeru ulaziti u polemiku s g. Jergovićem i od mene je ovoliko dosta.