Arhiv tekstova

Jedna od najljepših ljudskih osobina je poštenje, vrlina koja oplemenjuje duh. Biti pošten, znači biti velik. Najbolju potvrdu toga dobili smo nedavno na netom završenom Svjetskom rukometnom prvenstvu Njemačkoj, gdje je Hrvatska »zahvaljujući« svom poštenju ostala velika svjetska momčad unatoč skromnom plasmanu na konačno peto mjesto. 

Sportski svijet i vjerni navijači znaju to cijeniti, ali (kao i uvijek) dvojba zauvijek ostaje.

HRVATSKA – ŠPANJOLSKA 29-28: Pred posljednji susret  skupine II, koji je odlučivao o plasmanu i budućem četvrtfinalnom protivniku, kolale su brojne kalkulacije i »špekulacije«. Pobjeda je donosila sedmi uzastopni trijumf na šampionatu i neprikosnoveno prvo mjesto, ali i najneugodnijeg mogućeg protivnika za prolaz u polufinale. Francusku. Jedinu momčad s kojom Hrvatska ima negativan skor i nadasve neparirajuću igru. S druge strane, neopterećujući poraz bi donio plasman na drugo mjesto skupine i vjerojatnog protivnika Njemačku ili Island (tada još ništa nije bilo sigurno). Izbornik Červar i njegovi momci koji su u ovome sportu osvojili sve što se osvojiti može (osim euro trona), nisu željeli baciti sumnju na svoje poštenje, reputaciju ili regularnost natjecanja, na koncu susreta su dodali gas, pobijedili i kao prvi u skupini »fasovali« (njemački izraz, dobiti op. a) najneugodnijeg mogućeg rivala. Galski pijetlovi predvođeni fenomenalnim Nikolom Karabatićem, glavnim »krivcem«, nastavili su neugodni niz pobjeda protiv objektivno bolje hrvatske momčadi i pobjedom od tri gola razlike (21-18) ušli u borbu za medalje (do koje, na koncu nisu ni stigli), dok je Hrvatskoj ostala utješna mogućnost borbe za plasman do 7. mjesta koje vodi u kvalifikacije za OI u Pekingu 2008. godine.

POST FESTUM: Nesretno prekinuti pobjednički niz, Hrvatska je koincidencijom nastavila upravo protiv Španjolske, a potom u susretu za peto mjesto i protiv Rusije, uknjiživši ukupno devetu pobjedu na prvenstvu svijeta uz samo jedan poraz u deset utakmica. Na koncu, žal za medaljom ostat će zauvijek (osobito s ovakvom fenomenalnom momčadi), ali će, nadamo se, negdje ostati zapisano i koje slovo (poput i ovog teksta) o poštenju jedne velike momčadi koja nije željela kompromitirati svoje ime i status u svijetu vrhunskoga rukometa. Povrh svega, jer je Ivano Balić po peti puta izabran za najboljeg igrača jednog velikog rukometnog natjecanja.