Arhiv tekstova

Nakon izložbenih postavki u Carskoj palači u Innsbrucku, Linceju Nacionalne akademije u Rimu, knjižnici Ervin Szabo u Budimpešti, te Dvorcu u Bratislavi, zbirka radova Leonarda da Vincija tematski nazvana Codex Atlanticus počevši od 5. prosinca 2006. godine postavljena je u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt. Sve do 25. ovog mjeseca, svi zainteresirani posjetitelji i poklonici genijalnog talijanskoga izumitelja bit će u prilici posjetiti impresivnu postavku njegovih crteža, skica, bilješki, kao i atraktivnih maketa načinjenih prema originalnoj Leonardovoj zamisli.

CODEX ATLANTICUS: Izložbenu postavku predstavljaju prvi reprinti Codexa u izdanju nakladničke kuće Hoepli, koje je djelovala u razdoblju od 1894. do 1904. godine i već oni sami predstavljaju svojevrsnu antiknu rijetkost obzirom kako se od dvjestotinjak tiskanih knjiga do današnjih dana sačuvalo svega nekoliko. Inače originali Leonardovih rukopisa nalaze se pohranjeni u fundusu znamenite milanske Biblioteke Ambrosiana i oni su jednostavno i praktično »nedodirljivi« jer ih je zub vremena poprilično načeo i svaki dodir ljudske ruke bi bio fatalan za njih. No, i odlični reprinti koji oslikavaju genijalnost da Vincijevog uma, zaustavljaju dah i izazivaju brojne uzdahe posjetitelja koji ostaju zatečeni nevjerojatnim futurizmom i dalekovidnošću čovjeka koji je svoj vijek živio u razdoblju od 15. travnja 1452. godine, kada se rodio u Vinciju (otud prijedlog da Vinci) sve do smrti 2. svibnja 1519. godine u Clouxu. 

Jer, kako drugačije opisati ushićenost i nedoumicu glede činjenice kako je čovjek kojega najveći dio puka zna jedino po portretu Mona Lise (Gioconde), prije otprilike pet stoljeća načinio, između 1300 ostalih nacrta, posve realistične, skice bicikla, padobrana, helikoptera, tenka, ili posve nevjerojatno, modela budućeg motornog klipa. Ili recimo, ronilačkog odjela, krana za podizanje težih tereta, dvostrukog brodskog oplata. čamca na pogon loptastih vijaka, kugličnih ležajeva i još mnogo toga, što u konačnici predstavlja povijesnu osnovu budućih realiziranih izuma modernog doba. Nezaboravimo, Leonardo da Vinci živio je u vremenu prije i neposredno poslije otkrića Amerike, nekoliko vjekova prije otkrića parnog stroja...  

TAJNI RUKOPIS: Najzaslužniji za postojanje ovog intrigantnog opusa genijalnog izumitelja, jamačno je talijanski kipar i kolekcionar Pompeo Leoni, koji je potkraj 16. stoljeća prikupio i sačuvao najveći dio Leonardovih radnih zapisa (oko 1300 crteža, skica i bilješki), što se pretpostavlja polovicom ukupne Da Vincijeve intelektualne zaostavštine sačuvane nakon njegove smrti. O Codexu Atlanticusu ipak je posve iluzorno pisati, jer Leonardo je sve obilato zapisao svojim tajnim naopakim rukopisom (koji se može čitati jedino u odrazu zrcala). Atlantski kodeks se jednostavno mora vidjeti...

g