Arhiv tekstova

Pučka kasina 1878. uskoro će obilježiti 130. obljetnicu organiziranja prvog Velikog prela u Subotici. To je prelo na Marin dan, 2. veljače 1879. godine, održano u hotelu Pešta, u zgradi kasnijeg Narodnog kazališta. Bila je to do tada najveća hrvatsko-bunjevačka manifestacija u gradu, koja je Pučku kasinu učvrstila na poziciji vjerojatno najznačajnije institucije u povijesti hrvatskog naroda na ovim prostorima. 

Pučka je kasina ukinuta nakon Drugog svjetskog rata, da bi je skupina Hrvata ponovno osnovala 1998. godine pod nazivom Pučka kasina 1878. Predsjednik ove institucije Josip Ivanković dugogodišnji je djelatnik hrvatske zajednice, sudionik mnogih događaja i svjedok mnogih uspjeha i neuspjeha ove manjinske zajednice.

HR: Za nepunih mjesec dana, na Marin dan, bit će točno 130 godina od kada je najstarija hrvatska institucija, Pučka kasina, organizirala prvu veliku manifestaciju – Veliko prelo. Hoće li sadašnja Pučka kasina 1878. i na koji način, obilježiti tu značajnu obljetnicu?

Pučka kasina, nakon osnivanja u prosincu 1878. godine, 2. veljače 1879. godine organizirala je Veliko prelo, kao ozbiljnu i u to vrijeme veoma zahtjevnu manifestaciju. Naravno da će današnja Pučka kasina, koja nastavlja rad tadašnje Pučke kasine, obilježiti tu obljetnicu, tako što će organizirati prelo u restoranu KTC-a u Subotici. Pokušat ćemo to prelo učiniti što izvornijim, da to bude narodna zabava, a ne koncert. 

HR: Znači li to da Veliko prelo, koje se održava u Dvorani sportova, smatrate koncertom?

Moram reći da Veliko prelo u Dvorani sportova ima puno elemenata koncerta i ne vidim da je to dan zabave, veliki dan opuštanja. Mislim da se u nemogućnosti popune programa, zapravo organizira koncert i ljudima tako prođe večer. Organizatori misle da su na takav način, ljudima koji su za to platili, dali adekvatnu uslugu.

HR: Ali, to je prelo ipak, i prošle i pretprošle godine, privuklo svaki put više od tisuću ljudi. Stalno se govori kako je cilj omasoviti tu manifestaciju, zar ne?

Da ima većih dvorana, skupilo bi se i više ljudi. Ima puno ljudi koji su željni dobrog programa, ima ih više od tisuću. Ali, mislim da se to može  na drugi i bolji način postići.

HR: Kako će se zvati to prelo koje će organizirati Pučka kasina u KTC-u? Kada će to prelo biti i s kakvim programom?

Zvat će se Prelo Pučke kasine, a bit će održano 24. siječnja. Što se programa tiče, bit će to zabava i opuštanje za cijelu večer, kao što je to i nekada bilo. Svirat će naš poznati tamburaški sastav »Ravnica«, za koji sam siguran da će jako dobro zabaviti naše ljude. Tijekom večeri, između glazbenih dijelova programa, zajednički ćemo se podsjećati na to kako je izgledalo prvo prelo. Znači, bit će to obilježavanje obljetnice prvog prela, ali istovremeno i dobra zabava.

HR: Gdje se mogu nabaviti ulaznice i po kojoj cijeni?

Ulaznice se mogu nabaviti u Pučkoj kasini pozivom na telefon 024/546-415 ili 064/400-9840, a cijena je 1000 dinara. Ova cijena obuhvaća večeru, piće po volji i dobru zabavu. Kao organizatori, želimo da gosti dođu u bunjevačkoj narodnoj nošnji, i svatko tko bude tako odjeven, na ulazu će dobiti kupon za bogatu tombolu.

HR: Može li se onda reći da je Prelo Pučke kasine kontra Velikom prelu, koje organizira Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo«?

Ovo će biti izvorno naša manifestacija i budući da će se sadržajno razlikovati od prela u Dvorani sportova, ne mislim da je kontra tom prelu. Osim toga, prela je i ranije bilo puno, i po selima i po salašima, nikad nije bilo samo jedno prelo. Ljudi su oduvijek birali na koje će prelo otići, odlazili su tamo gdje su mislili da će dobiti ono što očekuju, ili da će se bolje zabaviti. 

HR: Zar ne bi bilo bolje da se Pučka kasina uključila u organizaciju Velikog prela, skupa s Hrvatskim kulturnim centrom »Bunjevačko kolo«?

Vidite: vjerujem da će velik broj ljudi, koji će biti na našem prelu u KTC-u, doći i na prelo u Dvorani sportova. Vjerojatno ću i ja biti među njima. Uopće ne mislim da jedno isključuje drugo. Ali, smatram da ne može proći 130. obljetnica Velikog prela, a da ga Pučka kasina ne obilježi. Bilo bi neodgovorno od nas, od sadašnjeg vodstva, da to ne uradimo. Ujedno smo vidjeli da HKC »Bunjevačko kolo«, kao organizator Velikog prela, nije željelo posvetiti pozornost obilježavanju te obljetnice. Osim toga, Pučka kasina je puno puta i ranijih godina nudila suradnju, željeli smo s njima skupa sudjelovati u organizaciji i Velikog prela i Dužijance, podijeliti s njima uloge, ali nismo nailazili na razumijevanje. Sad nam jednostavno ne ostaje ništa drugo nego uraditi ovo. Mislim da proslavu naše obljetnice ne može organizirati nitko drugi osim nas samih.

HR: Bilo je govora i o tome da će Pučka kasina imati svog predstavnika u Organizacijskom odboru Dužijance. Što je s tim bilo?

Pučka kasina je i ove godine imala svog predstavnika u Organizacijskom odboru Dužijance, kojega je imenovao gradonačelnik Subotice. Dali smo kvalitetnog predstavnika, Ljudevita Vujkovića Lamića, koji je i prethodnih godina sudjelovao u organiziranju Dužijance, međutim, taj naš predstavnik niti jednom nije pozvan na sastanak Organizacijskog odbora, niti na bilo koji dio organizacije Dužijance. To je neshvatljivo. Ako nudimo suradnju bez ikakvih uvjeta, onda ja to doista ne razumijem. Grad je odlučio, a ne mi, da predstavnik Pučke kasine sudjeluje u organiziranju Dužijance, a netko iz »Bunjevačkog kola« je to opstruirao. 

HR: Nekadašnja je Pučka kasina bila vrlo utjecajna institucija, a djelovala je u reprezentativnom prostoru, u vlastitoj zgradi u današnjoj Drapšinovoj ulici broj 5 u središtu Subotice. Što je s tim prostorom danas i zašto Pučka kasina nije u smještena u tom istom prostoru?

Ovo bih pitanje razdvojio u dva dijela. Prvo, što je bila Pučka kasina? Pučka kasina je bila institucija koja je ostvarivala takve rezultate, da se mi i danas pitamo kako su oni sve to uspjeli uraditi. Kad samo malo sagledate što su sve ti naši prethodnici uradili, to je za divljenje. Recimo, Pučka kasina nije bila politička institucija, ali je dala čak sedam gradonačelnika Subotice, odnosno, toliko je bilo gradonačelnika koji su izabrani iz njenih redova. Bila je to veoma ugledna institucija, koja je u svom brojnom članstvu dogovorila važne stvari i taj se dogovor poštovao. Kada se prije izbora u Pučkoj kasini dogovorilo tko će biti gradonačelnik, taj je to i postao, zato što su građani podržali prijedlog koji je dogovoren u Pučkoj kasini. Dakle, to je bila vrlo ozbiljna institucija i imala je jako dobre rezultate. Mi se, za sada, sigurno ne možemo pohvaliti takvim rezultatima. 

Što se zgrade Pučke kasine tiče, ona je 1904. godine izgrađena na vrlo dobroj lokaciji u središtu grada. I nije to bila bilo kakva zgrada, nego kvalitetna, velika građevina, koja je i danas tamo i u uporabnom je stanju. Nažalost, ta je zgrada 1947. godine oduzeta, kao i druga imovina. U toj zgradi je sada, a i puno godina unazad, šah klub. Ne razumijem zašto je u ovom gradu šah klub tako važan da ne može ustupiti niti dio tih prostorija Pučkoj kasini. Mi smo to u puno navrata pokušavali, puno smo obećanja dobili, ali ništa se od toga nije ostvarilo. To uopće nije dobar prostor za jedan šah klub. Osim toga, velik dio tog prostora se daje i u podzakup, a Pučka kasina nema svoj prostor u kojem bi djelovala. Izgleda da Pučka kasina, za koju znamo što je sve značila u povijesti našeg naroda, jednostavno ne može imati svoj krov nad glavom. Niti dva četvorna metra.

HR: Od koga ste službeno tražili vraćanje te zgrade?

Tražili smo je od Grada Subotice puno puta. I sada smo već dva mjeseca najavljeni kod gradonačelnika.

HR: Kada ste je prvi put tražili?

Prije deset godina, čim smo ponovno osnovali Pučku kasinu. Nakon toga tražili smo je od svih gradonačelnika, i od Istvána Ispánovicsa, i od Géze Kucsere i sada, evo, od Saše Vučinića. Nikad nije prošlo više od nekoliko mjeseci, a da se ne sastanemo s gradonačelnikom i ne razgovaramo o toj temi. Uvijek smo dobivali obećanja da će nešto biti urađeno, ali nikad ništa od toga. Imali smo sastanke i s predstavnicima šah kluba, u organizaciji gradonačelnika, ali bez ikakvog uspjeha. 

E sad, ako Grad ne želi ili zbog nekog razloga ne može vratiti pravo korištenja te kuće, mi smo predložili da se Pučkoj kasini dodijeli neka druga zgrada, neki drugi prostor. Međutim, Pučka kasina od Grada ne može dobiti niti drugi prostor. Uopće nije jasno zbog čega. Non-stop radimo, izdajemo Glasnik Pučke kasine, posljednjih smo godina imali više od 50 manifestacija, objavili 12 značajnih knjiga, doveli smo iz Osijeka operu Dužijancu u Suboticu, puno smo toga uradili i puno ćemo još uraditi, ali da to sve moramo raditi u privatnim kućama i stanovima naših članova, to je neshvatljivo. 

HR: Gdje je sad sjedište Pučke kasine?

Sjedište je u privatnoj kući našeg tajnika Ljudevita Vujkovića Lamića u Svetozara Markovića 11. Tamo je sjedište i najčešće tamo radimo, ali se sastajemo i u kućama drugih članova. 

HR: Zanimljivo je da se Pučka kasina u Glasniku, ali i na javnim priredbama, često poziva na svog pokojnog člana vlč. mr. Lazara Ivana Krmpotića. Zbog čega?

Prije svega zbog toga što je ponovno osnivanje Pučke kasine bila ideja mr. Lazara Ivana Krmpotića. On je bio taj koji je sve nas vukao za rukav i svakom od nas pojedinačno govorio koliko je važno ponovno osnovati Pučku kasinu. On je bio taj koji nas je stalno podsjećao na povijest i ogroman značaj Pučke kasine. Pučka će kasina objediniti Bunjevce i Hrvate, tako je govorio. Svi smo mi puno znali o Pučkoj kasini, ali ipak smo od njega saznavali pojedinosti koje nam do tada nisu bile poznate. Na njegov je, dakle, poticaj Pučka kasina i nastala 1998. godine. Te se godine, nakon puno razgovora i dogovora, baš u kući Ljudevita Vujkovića Lamića sastala jedna veća skupina nas, Hrvata, i tada smo i službeno odlučili ponovno osnovati Pučku kasinu. 

Neki možda i nisu dovoljno poznavali pokojnog Lazara Ivana Krmpotića. On je bio potpuno predan hrvatskom narodu i stvarno je bio naš idejni vođa. Ideja je uvijek imao toliko da su se morale selektirati i svatko je u tome mogao naći sebe i uključiti se u rad. Nama nedostaje takav idejni vođa kakav je bio on. Osim toga, Lazar Ivan Krmpotić je bio veliki radnik, koji je jako volio ovaj narod. Mislim da je dobro radio i njegov rad ne treba zaboraviti. Točno je da je govorio oštro, ali sve što je govorio bila je istina. A, kao što znamo, istina ponekad boli. Ali, što sad?

HR: Kad smo već kod oštrine, i Vi znate oštro reagirati, a intrigirajuće tekstove objavljuje i Glasnik Pučke kasine, čiji ste urednik. Što time želite postići?

Što se mene tiče, moguće je da mi je narav pomalo takva, ali činjenica je kako ne volim istinu pakirati u pet celofana. Nažalost, mislim da se danas narodu nudi jako puno falš istine. U nekadašnjoj Pučkoj kasini to nije bilo tako. Lažima se nije mogla kupiti masa. Uvjeren sam i znam da se samo istinom mogao postići rezultat. A sada, kad čitamo, slušamo ili gledamo naše medije, pa kod nas je sve super. A, zapravo su stvari potpuno drugačije. Ja ih tako vidim. 

HR: Od svih hrvatskih institucija, čini se kako je Pučka kasina jedina koja je ozbiljno tražila povrat oduzete imovine. Ona se i u Glasniku redovito bavi tom temom, u više je navrata pisano i o zgradi u kojoj je bilo kino »Zvezda« u Braće Radića, koja je u zadužbini biskupa Lajče Budanovića, a već je prodana privatniku. Koji je rezultat tog vašeg angažmana? I zašto se druge hrvatske institucije ne bave pitanjem povrata imovine?

Pučka kasina se tim problemom bavi od kada je ponovno osnovana. Pokojni mr. Lazar Ivan Krmpotić došao je u posjed oporuke biskupa Lajče Budanovića. Po toj oporuci mr. Krmpotić je istraživao, angažirao je i ljude iz Pučke kasine, pa smo tako pripremili sve sudske dokumente, dakle katastarske, ZK izvode, ugovore o kupoprodaji. Cjelokupna je dokumentacija pripremljena i objavljena je knjiga »Zadužbina Lajče Budanovića«, čiji je autor pokojni svećenik Josip Temunović. Nažalost, u Subotičkoj biskupiji to nije shvaćeno na odgovarajući način. Mi smo željeli pomoći i Subotičkoj biskupiji i svima u ovom gradu, da se vrate te zgrade. Mi u Pučkoj kasini svakako nismo mislili uzeti sve te zgrade, niti to želimo, niti je to moguće. Ako možemo, vratit ćemo našu zgradu, ali interes bi bio da se hrvatskoj zajednici vrati sve ono što joj pripada. To su zgrade u Matije Gupca 8 i 10, zatim i u Harambašićevoj 5 i 7, te u Braće Radića 9. 

Prodaja zgrade u kojoj je bilo kino »Zvezda« posebna je priča. Mi smo se obratili Agenciji za privatizaciju i dobili odgovor kako Agencija za privatizaciju ne prodaje zgradu, nego kapital. A što je bila osnova kapitala? Pa, zgrada, naravno. Što je »Suboticafilm« imao osim zgrade? Ništa. 

HR: A kako komentirate informaciju da je Srpska pravoslavna crkva odlučila Manojlović palaču u središtu Subotice, na Korzu, koja će joj biti vraćena, dati na korištenje Bunjevačkoj matici?

To je interesantno. Zanimljivo je kako Srpska pravoslavna crkva pomaže katolike Bunjevce. Iza toga sigurno postoje neki drugi interesi. Bunjevačka matica je mnogo prije koristila te prostorije. Grad Subotica je u uređenje prostorija Bunjevačke matice utrošio 10 milijuna dinara, to smo nedavno čitali u Hrvatskoj riječi. Ali, zašto je Pučka kasina toliko manje vrijedna od Bunjevačke matice? Pa, Pučka kasina ne samo da ne može dobiti prostorije na Korzu, nego nigdje u gradu. Što mislite, koliko u financiranju rada Pučke kasine sudjeluje Grad Subotica? Ništa. Niti dinara. 

HR: Doista, tko financira Pučku kasinu?

Pučku kasinu u najvećoj mjeri financiraju njeni članovi. Glasnik financiramo sami, mi članovi pojedinačno, iz vlastitih džepova. I financirat ćemo i dalje. Jedan dio sredstava za Glasnik osiguraju i naši donatori i simpatizeri.

HR: A javljate li se na natječaje?

Naravno, javljamo se redovito, ali evo i sada smo dobili odbijenicu od Grada Subotice, iz ureda načelnika Odjela za društvene djelatnosti Grge Franciškovića. Obavijestili su nas da naša prijava za natječaj nije prošla, a nisu nas obavijestili čije prijave jesu prošle. Tražit ćemo tu informaciju i nadam se da ćemo je dobiti. Jasno je nama kakva je politička situacija u državi i kakvo je ukupno ozračje. Onaj tko nije blizak Demokratskoj stranci, taj ne može ni na što računati. Nitko tko ima svoj stav, a ne njihov, ne može ni na što računati. Taj nema mogućnosti zraka dobiti, a ne novca. 

HR: A financiranje iz Republike Hrvatske?

Republika Hrvatska preko Generalnog konzulata u Subotici skriva se iza Hrvatskog nacionalnog vijeća i na taj način sufinancira one koji kontroliraju i onemogućavaju pravi rad HNV-a. A, HNV vidimo kako radi. Znači, ako imate drugačije mišljenje od njihovog, nema šanse da dobijete bilo što. 

HR: Spominjali smo već Bunjevce i Bunjevačku maticu. Pučka kasina je poznata po tome da okuplja ljude istog naroda, a različitog nacionalnog opredjeljenja. Ona inicira i razgovore između predstavnika Bunjevaca nehrvata i Bunjevaca Hrvata. Kakav se dijalog vodi i ima li šanse za nadvladavanje tih podjela?

Pučka kasina je još jako davno zatražila od Hrvatskog nacionalnog vijeća da započne dijalog s Bunjevačkim nacionalnim vijećem. Dakle, postoje dva nacionalna vijeća, zašto se to dogodilo, tko je do toga doveo, to je sad druga priča, ali dajmo vodimo dijalog. Vidite, ako ste posvađani s bratom, ne možete se s njim pomiriti tako da mu lupite pljusku, i onda kažete – hajmo se pomiriti. Tako se ništa ne može postići. Mora se polako i postupno tražiti izlaz. Vodili smo jako puno razgovora s predstavnicima Bunjevaca, i to o vrlo teškim stvarima. Recimo, prije popisa stanovništva 2002. godine Pučka kasina je organizirala skup na kojem su nazočni bili svi – i predstavnici bunjevačkih i predstavnici hrvatskih institucija. Dijalog je bio žestok, pušila se dvorana. Ali, pušila se pola sata, a kad smo ispucali streljivo, razgovarali smo kao normalni ljudi. Ja sam predsjedavao tom skupu i dobro se toga sjećam. Pazite, svi su rekli svoje. Svatko je rekao što misli. Bili su predstavnici i HKC-a »Bunjevačko kolo« i Hrvatskog akademskog društva, kao i Bunjevačke matice, KUD-a »Bunjevka« i svih drugih institucija. 

Mi ne možemo ignorirati problem koji je nastao. Ne možemo ga ignoriranjem rješavati. A što je pozadina svega? Pozadina je da je svojevremeno sukob s Bunjevcima bilo pitanje opstanka DSHV-a. I s druge strane, pitanje opstanka Bunjevačke stranke bio je sukob s Hrvatima. Kad tako postavite stvari, onda uvijek imate temu, uvijek imate krivca, ne morate ni o čemu razmišljati i stvar ide. To nije dobro, to sigurno ne pridonosi razvoju našeg naroda. Moramo razgovarati. I na naše prelo pozvat ćemo ljude i iz jedne i iz druge opcije. Mi ne mislimo kao ljudi iz bunjevačkih institucija, ali kad počinjemo razgovor, počinjemo ga na sljedeći način: Hajmo ljudi vidjeti što nam je zajedničko. I kad pobrojimo stvari koje su nam zajedničke, ostaju samo jedna ili dvije stvari koje nas razlikuju.

HR: Jedna od tih stvari je nacionalno izjašnjavanje. A što je druga?

Pa, recimo, i to što Srpska pravoslavna crkva pomaže Bunjevce, a ne i Hrvate. Ali i to je posljedica nečeg. Po svemu, a prije svega po financiranju, vidi se o čemu je riječ. Nekome u Republici Srbiji to odgovara i tu također treba tražiti uzrok naših podjela. Sve ovo nije slučajno, nekom ovo odgovara. Zašto hrvatskoj opciji ne treba dati ništa, a bunjevačkoj treba dati sve? Molim, ako to nitko među nama ne vidi, evo Pučka kasina vidi. Ovo je vrlo ozbiljan manjinski problem. Nije moguće, po europskim standardima, jednoj manjini davati u izobilju, a drugoj uzimati.

HR: Jedno vrijeme u Glasniku Pučke kasine bilo je vrlo oštrih tekstova u kojima se kritiziralo stanje u hrvatskoj zajednici. Je li se što promijenilo nakon tih tekstova?

Jako velik broj čitatelja Glasnika daje nam potporu. Puno ljudi nam kaže: Svaka čast, jedino vi napišete ono što i ja vidim da je tako. Mislim da se stvari ipak tiho mijenjaju. Žao mi je, ali na naše oštre tekstove nikad ne dobijemo reagiranje u kome bi netko rekao – e, to nije istina. Nemoguće da se ne može reći kako u tom i tom članku to i to nije istina. Neka netko to napiše, mi ćemo to sigurno objaviti i ispravit ćemo i ispričati se ako smo pogriješili. Nismo nepogrješivi. Naš je motiv jedino istina. S obzirom da sami iz svog džepa financiramo objavljivanje Glasnika i s obzirom da sami plaćamo poštanske troškove slanja, a list je besplatan, jasno je da nemamo drugog motiva osim istine. Želimo stvoriti uvjete da ljudi mogu čuti i drugačije mišljenje od onog koje je službeno, državno takoreći. Poštujemo i drugu stranu i želimo objaviti i njihove argumente, ali oni se ne javljaju sa svojim demantijima. Jednostavno ih nema. 

I ovom prigodom pozivam sve koji misle da smo pogriješili, da smo preoštri, da nešto nije točno, neka nam pošalju tekst, mi ćemo ga objaviti i priznati pogrešku. Također pozivam sve da dođu na naš razgovor, koji ćemo 13. siječnja održati u Gradskoj knjižnici u Subotici. Jamčim da će na svako pitanje biti odgovoreno. Tog 13. siječnja održat ćemo Razgovore biskupa Ivana Antunovića, koje Pučka kasina organizira posljednjih 7-8 godina. Tema će biti Pučka kasina i njeno djelovanje kroz cijelu njenu povijest. Mislim da će biti interesantno, a početak je u 19 sati.

HR: Čime ćete se još baviti u 2009. godini?

Imamo puno planova. Želimo objaviti dvije knjige na kojima se radi i o njima ću govoriti kada budu pri kraju. Te smo knjige trebali objaviti u 2008. godini, ali, eto, morali smo to odgoditi zbog nedostatka novca. Zatim, Pučka kasina pokreće akciju da se dostojno obilježi veliki uspjeh Đure Stantića, koji je pobjednik s Međuolimpijade 1906. godine, jer on, na žalost, nije dobio svoje mjesto na Fontani olimpijaca. Održat ćemo i nekoliko promocija knjige Bele Tonkovića o franjevcima, a te promocije planiramo kako ovdje, u Somboru i Srijemu, tako i u Hrvatskoj. Svakako nastavljamo tiskati Glasnik, čijih 12 brojeva trebaju biti objavljeni i u idućoj godini.

HR: Bela Tonković je vaš istaknuti član. Međutim, on je već otprilike godinu i pol dana na diplomatskoj dužnosti u Beču. Jeste li u kontaktu s njim?

Kad je god Bela Tonković u Subotici, mi se sretnemo. Uvijek imamo o čemu razgovarati. Nama je drago da je on u Beču, smatram kako je i tamo itekako koristan. Znate kako, čovjek na brdu vidi više od onog u dolini. S Belom Tonkovićem dobro surađujemo, a njegov sin Josip je član Glavnog odbora Pučke kasine, pa tako i na taj način održavamo vezu. 

HR: Koliko članova ima Pučka kasina?

Članom Pučke kasine postaje se po pozivu. Nama ne treba masovnost. Pozovemo onoga za koga smatramo da treba biti članom. Mi ni na kakve izbore ne idemo, niti mislimo ikad ići na izbore, tako da nam masovno članstvo i nije cilj.