Arhiv tekstova

tišla je 2008. Je li ispunila nade, iščekivanja, želje? Jesu li se ostvarili neki snovi ili nam je bila teška, tmurna? Što očekujemo od ove, došle nam, 2009.? Čemu se nadamo? Pitali smo naše čitatelje iz Bačkog Brega, Novog Sada, Sonte, Sombora, Petrovaradina, Plavne, Gibarca, Morovića... Evo što su kazali:

 

Marin Katačić, 

radnik iz Bačkog Brega

 

Nakon 28 godina radnog staža ostao sam bez posla. Bio sam zaposlen u poduzeću »Zastava Promet« u Somboru. Tražim novi posao, te se nadam kako će iduća godina biti bolja što se toga tiče. Ove godine u mojoj obitelji su se dogodile i lijepe stvari. Sin Josip je upisao željeni fakultet, a kći Jelena srednju školu. Budući da je sada samo supruga u radnom odnosu, a naše potrebe su velike zbog školovanja djece, sigurno će nam financijski biti teško u narednom periodu, ali ipak – moramo biti optimisti.

 

Boris Boban, 

radnik iz Novog Sada

 

Radim u jednom novosadskom poduzeću. Tvrtka je privatizirana prije dvije godine i najvažnije u ovoj godini mi je da nisam ostao bez posla, jer na žalost neke moje kolege jesu. Još bih od značajnih događaja naveo 18. rođendan tj. punoljetstvo starije kćeri. U  idućoj godini ne očekujem ništa spektakularno. Najvažnije mi je zdravlje moje obitelji.

 

Ivan Pinter,  

student iz Novog Sada

 

Aktivan sam član LSV-a, te je za mene osobno najvažniji događaj u ovoj godini promjena gradske vlasti u Novom Sadu u svibnju na izborima. Novosađani su pokazali da žele promjenu. Mi sada participiramo u gradskoj vlasti, te u idućoj godini očekujem još osjetnije poboljšanje uvjeta života za sve Novosađane i da će nam samim tim i rejting rasti. Kao studentu, značajno mi je i to što sam dao uvjet za završnu godinu studija. Po prirodi sam optimist, te se ne obazirem na trenutačnu financijsku krizu i očekujem da će se situacija tijekom 2009. popraviti.

 

Marija Šarić,  

službenica iz Novog Sada

 

Meni i mojoj obitelji najvažniji događaj u protekloj godini je vjenčanje našeg sina Miroslava u rujnu. Bili smo u pripremama za taj događaj cijeli kolovoz, a vjenčanje je bilo 6. rujna u Novom Sadu. Bilo je prekrasno, došli su i rođaci iz Zagreba. Nevjesta mi je iz Zrenjanina. Potajno se nadam da ću u idućoj godini postati baka.

 

Robert Stojecki,  

menadžer iz Petrovaradina

 

Ne bih imao ništa posebice izdvojiti što mi je obilježilo 2008. godinu. Značajan događaj je da je supruga dobila posao u travnju, te nam je to poboljšalo kućni proračun, a i ona se bolje osjeća od kada je počela raditi, s obzirom da je više od godinu dana tražila posao. Radim kao menadžer u jednoj agenciji za promet nekretnina, te bih kao negativno izdvojio da se posljednja 3 mjeseca u 2008. godini osjeti financijska kriza i puno je slabija prodaja nekretnina nego početkom i sredinom godine. Nadam se da će se situacija srediti u 2009. te da će biti više posla i za nas koji radimo u ovoj djelatnosti. Također se nadam da ćemo postati roditelji u 2009. godini.

 

Stjepan Šimić, 

umirovljenik iz Novog Sada

 

Kao umirovljenik, nemam što reći. Ova, kao i prethodne godine su mi iste, baka i ja krpamo kraj s krajem. Mirovina je mala, a i ova financijska kriza je izgleda dobro došla vlasti, te je dobar izgovor da se mirovine ne povećavaju, kako su na izborima obećali. U idućoj godini ne očekujem ništa, samo da ne bude još gore. Ako tečaj eura naraste, sve će poskupjeti a mirovine su iste, bit će još teže.

 

Ružica Torubarov iz Plavne

 

Jedva čekam 31. prosinca, da ispratim ovu godinu. Nadam se da će mi 2009. biti bolja i uspješnija.

 

Stipan Lavrić iz Plavne

 

Meni osobno protekla je godina bila dobra. Mnogima je bilo teško, ali uvijek može biti i gore. Ne daj Bože da bude gore! Po mojoj procjeni možemo se nadati da 2009. neće biti lošija od prošle godine.

 

 

Nada Dević iz Plavne

 

2008. godina bila mi je nikakva na svim poljima. Kako se govori i piše u medijima, čini se da će mi 2009. biti još gora i teža.

 

Dario Bošnjak iz Plavne

 

Prošla godina je bila veoma burna i bogata kulturnim manifestacijama. Kao dobar primjer na ovim prostorima bilo je obilježavanje 320. obljetnice doseljenja Hrvata iz Bosne u ove krajeve. U novoj 2009. godini očekujem da će biti bolje za sve nas, osobito u oblasti kulture. Iako se očekuju određene poteškoće, moramo biti optimistični i nadati se da će sljedeća godina biti bolja od prethodne.

Klara Oberman,  

medicinska  sestra  iz Sombora

 

Članica sam HKUD-a »Vladimir Nazor« i mogu reći kako mi je protekla godina bila veoma zanimljiva. Na sceni imam ulogu Klare, što sam i u stvarnom životu, dobit ću novi tekst, a nagodinu ću na sceni dobiti i novoga muža. Hvala Bogu da smo zdravi, da mi je sin dobro i da polaže ispite. Zdravlje je najbitnije, a sve ostalo će se nadomjestiti. Voljela bih da iduća godina ne bude lošija od ove i da bude skromna kao i ova.

 

Ivan Butković,  

student  iz Sombora

 

Prošla mi je godina bila dobra, jer sam na vrijeme položio ispite i upisao godinu redovito. Inače sam glazbenik i divno je što sam počeo predavati tamburu u Baču. Od glazbe zarađujem i mogu reći da je bilo i pomalo krize. Lijepe trenutke sam doživio s obitelji i s djevojkom, ništa spektakularno, ali lijepo. Sljedeće godine očekujem završiti fakultet i upisati master, a možda i Srednju glazbenu školu. Osobito bih želio da se iduće godine zaboravi ova ekonomska kriza o kojoj se tako puno govori, a kriza je u stvari u ljudima. Volio bih da nestane.

 

Jelica Đanić, 

kućanica, iz Sonte

 

Iz godine u godinu sve manje se veselim dolasku božićnih i novogodišnjih blagdana. Muž mi je sitni obrtnik, ja sam po ugovoru s Centrom za socijalni rad angažirana na odgoju djece iz obitelji koja nemaju uvjete za njihove najminimalnije potrebe. Materijalna kriza velikoga dijela žitelja Sonte evidentna je i to se odmah odražava i na obujam rada, pa i na realnu zaradu mojega muža. S druge strane, nadoknada koju primam od Centra već nekoliko godina se ne mijenja, dječji doplatci se ne mijenjaju, a cijene proizvoda i usluga vezanih za egzistenciju u stalnom su porastu. Nemojmo se lagati – živimo dobro samo po statistici, koja nam tumači kako je prosječna plaća u Općini Apatin blizu 40.000 dinara. Zanima me tko je »zaslužan« za taj prosjek, kad najviše onih koje znam radi mjesečno za 12-15.000 dinara, a veliki broj je uposlen samo formalno, poduzeća im ne rade, prihoda uopće nemaju. Oni, vjerojatno, niti ne ulaze u statistička izračunavanja. Pitam se kako ti ljudi plaćaju struju, komunalije, kako uopće kupuju hranu, koja je, realno, preskupa. Tješi me, a i donosi mi ono malo radosti veselje djece, kako moje unučadi, tako i ove kojima smo muž i ja staratelji, zbog svetog Nikole, Božića i anđela, Nove godine i Djeda Mraza. Raduje me da oni ipak žive u svojemu svijetu, a muž i ja potrudit ćemo se da što manje osjete krizu.

 

Ana Miličić, kućanica, iz Sonte

 

Suprug i ja živimo sami u vlastitoj kući u Sonti, a djeca, unučad i, da se pohvalim, jedno praunuče, žive u Hrvatskoj. Obiđu oni nas, a još češće mi njih, tako da smo malo-malo, pa na nekakvom putu. Ja surađujem s Radionicom i posudionicom pučkog ruha u Zagrebu, a aktivna sam i u sonćanskoj »Šokadiji«, koja mi je druga obitelj. Muž i ja živimo od mirovine, koju dopunimo prihodima od prodanih ručnih uradaka, kako mojih, tako i djedovih. Potrebe nam nisu velike, tako da krizu ne osjetimo u onoj mjeri u kojoj je osjećaju mlađi, pogotovo oni koji imaju djecu. Baka i djed su kroz godinu prištedjeli toliko da djeci mogu priuštiti radost blagdana, radost darivanja, koja oplemenjuje i duše onih koji daju i duše onih koji primaju. Poručila bih svima: u blagdanskim danima zaboravite bar malo svoje svakidašnje brige, blagdane posvetite svojoj obitelji i svojoj vjeri, ljepše ćete se osjećati. 

.

Ivan Bata Zavorski iz Morovića

 

U Moroviću sam radio na Ekonomiji, poljoprivredno gospodarstvo, a žena je vodila kuću, pa kada smo zamijenili, i ovdje sam se u Dopsinu zaposlio u IPK i radio sve do mirovine. Kada se sin oženio, ostao je kod kuće i počeli smo stvarati obiteljsko gospodarstvo.

Danas je to respektabilno obiteljsko gospodarstvo opredijeljeno za proizvodnju mlijeka, s 20 muznih krava i 35 grla u staji. Radimo puno, a Bogu hvala, i imamo. Imamo svu potrebitu mehanizaciju, pet traktora, kombajn, i sve što uz to ide, a obrađujemo više od 150 hektara zemlje. dosta je sin kupio, ima i nešto u zakupu i naravno naše, što smo zamijenili. Ova je jesen bila rodna, kupili smo još nešto zemlje, sin je kupio novoga džondira za keš i kupio je Opelovog terenca, a ja i moja baka Mara vozimo malu Opel korsu. Imamo i svinja, uglavnom za potrebe domaćinstva, sin voli konje i trenutačno ima kobilu i ždrijebe, mada je bilo i po pet konja u staji, u Hrvatskoj smo, evo već 15-tu godinu i ne možemo se požaliti. U novoj godini, sebi i svojim ukućanima, a i svim Vašim čitateljima, želim najprije puno zdravlja, pa i malo sreće, mladima da ima posla, jer kada čovjek radi može nešto i očekivati, i puno božjeg blagoslova.

 

Stajka Velker iz Gibarca sada u Velikoj Bršljanici

 

Ne mogu se pohvaliti da smo se baš snašli, jer morali smo kupiti kuću, a to nam je odnijelo sve što smo imali, muž je par puta mijenjao posao, djeci još moramo pomagati, a u tekstilnoj industriji ne možeš naraditi ko gluhom nasvirati. Norme velike, plaće male, pa nemreš ni na gablec. I još gazda poruči da će za Božić dijeliti otkaze. Ta cijeli smo prosinac samo o tome pričali, pa i Božić, Bože prosti, presjedne. Valjda su mu prenijeli da napetost raste, pa je odluku prolongirao do 16. siječnja, ali sad će to. Pa kako se radovati novoj godini. Plaća mala, stalno sam u minusu, otplaćujem kredit, i što je tu za radovanje. Ipak svim ljudima dobre volje, pa i vašim čitateljima želim puno zdravlja, puno sreće i ljubavi u novoj 2009. godini. Živjeli!