Arhiv tekstova

POPU  - HODŽA

Džamija za muslimane nije isto što i crkva za hrišćane. U islamskom poimanju ona je politički, kulturni, socijalni i vjerski centar. Franc Rode, slovenski nadbiskup, »Građanski list«, 30. siječnja 2003.

 

VRIJEME NAPLATE

Mislim da Hrvatska treba da plati ratnu odštetu Srbiji, možda i 150 milijardi evra,

zato što je 200.000 ljudi iz istočne i zapadne Slavonije, ni krivih ni dužnih, migovima i mitraljezima izbačeno iz svojih kuća, kao i zbog toga što su svi oni ljudi iz Srbije koji su pošteno pravili svoje kuće na hrvatskom primorju, na vandalski način ostali bez imovine. Zoran Đinđić, premijer Republike Srbije, »Banjalučke Nezavisne Novine«, 29. siječnja 2003. 

 

Optuženik za ratne zločine i književnost

Dakle, uzdam se da u slobodnim srpskim šumama gde Mučenik prebiva, radi književno i da bi taj rad mogao da nas prijatno iznenadi, makar da i ne mislim da je NIN – ova nagrada overa nečijeg talenta. pjesnik i patriot Rajko Petrov Nogo, »Blic«, 29. siječnja 2003.

 

Život damo – Karića ne damo

Ideja koju odavno zagovaram - ma koliko antipatriotski i radikalno izgledala, vrlo je jednostavna: ovoj zemlji, Srbiji-Jugoslaviji, treba ukinuti svaku vrstu međunarodne pomoći dok ta zemlja koja nema, odnosno ima čitav niz imena (Srbija, Crna Gora, Unija S & CG, bivša Jugoslavija, amputirana SFRJ) ne počne da se suočava sa reliktima Miloševićevog režima: nije samo u pitanju izručenje zločinaca i kretena i skotova i ubica - već je u pitanju nešto mnogo potrebnije, kolektivna katarza nad prošlošću, naravno, zaslužena kazna za svakoga ko je godinama lizao Miloševićeve skute, zvao se on Bogoljub Karić ili Željko Mitrović. Petar Luković, »Helsinška povelja«, ve-ljača 2003.

 

STRPLJEN - SPAŠEN

Ništa ne doprinosi duševnom miru toliko koliko nedostatak mišljenja o stvarima i pojavama. Johan Nepomuk Nestor, austrijski glumac, »Politikin zabavnik«, 4. siječnja 2003.

 

SLOVENSKI LAMENT

Istraživanje koje je sprovedeno od Ukrajine do Rumunjske i od Litvanije do Slovenije, da bi se izmjerilo stanje duha u tim regionima, ukazuje da su Slovenci nostalgični k dobu komunizma i imaju strah od budućnosti, Vinko Potočnik, slovenski sociolog, »Nacional«, 3. siječnja 2003.

 

GENEOLOG

Zamislite, ministar energetike Goran Novaković, Hrvat u srpskoj vladi. Promene urađene. Gradonačelnica Beograda, gospođa Hrustanović, muž musliman... Velimir Ilić, predsjednik Nove Srbije i gradonačelnik Čačka, »Nacional«, 1. veljače 2003.

 

SOLIDARNOST PARTNERA

Primjerice, sjećam se reakcija dijela javnosti (u Hrvatskoj) na svjedočenje Stjepana Mesića protiv Miloševića. Moj je dojam bio da bi u Haagu radije vidjeli Mesića nego Miloševića. Čini mi se da dio politike i medija njeguje neku vrst partnerske solidarnosti s Miloševićem. Petar Kriste, prvi hrvatski ministar obrane i haaški svjedok, »Glas Slavonije«, 1. veljače 2003.

 

PROMETNI RAZLOG

Zadnjega dana siječnja nitko u Vladi, Uredu za odnose s Haagom, ali ni u zagrebačkim diplomatskim izvorima nije znao odgovoriti na pitanje: zašto, usprkos najavama, američki ministar za ratne zločine Richard P. Prosper, nije u drugoj polovici siječnja posjetio Zagreb. Službena hrvatska tijela zadnji su spomen gosta najavljenog iz Washingtona doživjela tijekom njegova posjeta Beogradu i Sarajevu. Otmjeno je i uredno hrvatskim vlastima javljeno da će Prosper hrvatsko tlo dotaknuti na Plesu, na proputovanju, ali da taj čin nema »posjetiteljski«, već isključivo prometni razlog. »Vjesnik«, 1.  veljače 2003.

 

VOJVOĐANSKA NACIJA

Ko god misli da mi pokušavamo da stvorimo vojvođansku naciju ili je lud ili se pravi lud. Jer, to bi značilo stvarati od dobrog Srbina lošeg Mađara, ili od dobrog Mađara lošeg Srbina. Ili, izjednačiti Rusine i Slovake, ili ne dozvoliti onima koji se izjašnjavaju kao Ukrajinci da to budu. To bi bilo ne samo nasilje nad istorijom, već i nad postojećim odnosima i realnošću. Sloboda podrazumeva i to da se opredeljujemo kako hoćemo, akademik Aleksandar Fira, »Danas«, 3. veljače 2003.

 

SKIDANJE ŠALA

Ovaj šal sam prestao da nosim posle 11. septembra 2001., posle napada na SAD, jer sam ga nosio kao simbol nekakvog otpora po uzoru na borbu Palestinaca za nekakvu svoju samoupravu. Međutim, pošto se to povezalo i sa terorističkim napadima SAD, mislio sam da, predstavljajući Vojvodinu i u međunarodnom aspektu, sa moje strane nije umesno da time možda šaljem neku pogrešnu poruku i koja bi mogla pogrešno da bude shvaćena, a da ne bude na korist građana Vojvodine. Ja na to nemam pravo. Nenad Čanak, predsjednik Skupštine Vojvodine, odgovarajući na pitanje zašto je prestao nositi »palestinski šal«, neo-bjavljeni dio iz  intervjua za »Hrvatsku riječ«, 31. siječnja 2003.