Arhiv tekstova

I. Siromah  Marti Ahtisaari šeće po Beogradu, jer ga predsjednik »tehničke« Vlade RS ne želi primiti u audijenciju, kako mu Finac ne bi »fino« »natrljao nos« rješenjem albanske enigme! Boris, predsjednik države će ga primiti, ali on, po Ustavu (mi smo ustavna država!) ne može bez parlamenta ništa odlučivati niti rješavati, a njega nema, a njega nema… i tko zna kad će biti izabrana prava »ne tehnička« Vlada. Eto tako. A gospođa Rašković-Ivić je izjavila kako je ona »ipak liječnica« (neuropsihijatar, dakako!) i ne može davati tek tako svoj sud. Valjda prvo mora promatrati pacijenta na kauču i tako to, pa onda. O Bože sveti, o tempora, o mores! Samo »fino« s Fincima!

 

 

II. Jednovremeno izvjesni subotički političar, koji je promijenio više nacionalnosti i partija u životu, ne skida se s jedne lokalne  »dalekovidnice« kao u svoje »vremja« Staljin s Radio Moskve! Molim, svaka sličnost je slučajna! Nikako nije siguran hoće li ga »car« Boris, od stranke, staviti u Skupštinu RS, a nekakvog Hrvata hoće, i to bi po njemu bio casus belli (razlog za rat) »samo Bunjevaca«, kao da postoje i »ne samo Bunjevci« tj. Hrvati lijepe bunjevačke grane, kao što je, mora priznati i sam pisac ovih tužnih redaka! Znate što, baš me briga hoće li se tko uvući i u koju skupštinu (RS, APV, Općina Subotica) na plaću, za plaću i za koliku plaću, jer o tom se tu radi, mili moji i ničemu više. A poslije se promijeni stranka, putovnica mi je džepu, a »cug ne bu pobegel«, što kažu Zagorci. 

 

III. Naš ponajveći suvremeni književnik Svetislav Basara konačno je dobio NIN-ovu nagradu »na mišiće« i 7000 eura za roman »Uspon i pad Parkinsonove bolesti«, što znači »političku« smrt (privremenu) D. Ćosića i SANU-ovog Odjela za književnost i srpski jezik, koji ga je ome­tao (slaba riječ!) u tome dobitku jedno dvadesetak godina tj. još od najboljeg Basarinog romana »Fama o biciklistima« iz 1988. godine. Pročitajte prvo tu knjigu tj. na kraju knjige popis članova »Tajnog druš­tva biciklista«, pa to je stvarno za umrijeti! A i bit će vam slatko koga tamo sve nema ili nema više!

 

IV. Pobjeda relativno vrlo mladog negdanjeg najboljeg nogometaša Europe Michela Plattinija nad starim švedskim milijunašom i menadžerom svega u europskom nogometu Johanssona (77 godina) za mjesto predsjednika UEFA (europske nogometne Vlade) za iduće četiri godine i način na koji je Johansson pružio ruku Plattiniju i kako su se zagrlili, predstavljaju pravu sliku prave demokracije kulturnih naroda i zema­lja. Stisak ruke, čestitka i idemo raditi, a velike zemlje ubuduće po jedinog  predstavnika manje u euro-kupovima, kako bi i istančana Europa vidjela malo velikog svijeta i stadiona, kad već ljudi tako vole nogomet. I sve to bez jala i fige u džepu, a o brici i da ne divanimo. Kada će se tako kod nas prenositi vlast s jednog na drugog, pa to je samo pokojni Nušić znao, dakako kao dugogodišnji upravnik Srpskog narodnog kazališta… ali što se tu može, tako je - kako je, a nije baš ni najbolje. Što kažu i »pravi« i »nepravi« Bunjevci: dosta glavno!