Arhiv tekstova

Ivana Sudarević, apsolventica je na Višoj školi za obrazovanje odgojitelja i ovih dana završava svoj diplomski rad. Tijekom osnovne škole bila je odlična učenica, a prijemni ispit polagala je istodobno za srednju medicinsku školu i ekonomsku školu, a nakon toga se odlučila za ekonomiju. 

»Razmišljala sam o upisu u srednju medicinsku školu, kako bi se kasnije mogla baviti djecom u bolnici ili u Kolijevci. Iskreno, bojala sam se kako će izgledati praksa u bolnici i zato sam se odlučila za ekonomsku srednju školu. Pohađajući četiri godine ekonomije, shvatila sam kako me izučavanje te znanosti ne interesira. Željela sam se baviti djecom, pedagogijom i psihologijom. Zato sam odlučila upisati Višu školu za obrazovanje odgojitelja ili Učiteljski studij. Sada mi preostaje još da održim par sati glazbe u vrtiću i polako čekam svoj red za diplomiranje«, kaže Ivana Sudarević. 

PRAKSA U VRTIĆIMA: Ljubav prema djeci, možda potiče iz obitelji, jer Ivana ima mlađeg brata Marka s kojim se uvijek igrala. Ivana voli ići u posjet kod male djece i animirati dječje rođendane. Ivanu su tijekom studija zanimali stručni predmeti, poput pedagogije predškolske djece.  

»Praksa u vrtićima je zanimljiva, jer tada dobijemo plan i program rada odgojiteljica, na temelju čega mi pripremamo aktivnosti s djecom. Tada pripremamo kićenje radnog prostora i hodnika u skladu s razdobljem u godini, pravimo crteže i druga vizualna sredstva koja se koriste u aktivnostima učenja s djecom, te pravimo odabir pjesama koje će se obrađivati. Kod predškolske djece je to jako zanimljivo, jer se dijele plusići ili cvjetići, kao nagrada za trud ili uspjeh djeteta. Osim toga popunjavamo radne listove, vodimo djecu u šetnju i radimo s njima tjelesne vježbe. Tijekom pohađanja studija za odgojiteljicu, posjećivala sam Dom za nezbrinutu djecu, što je na mene ostavilo vrlo jak dojam. Posjetili smo i odjele oboljele djece, gdje primjerice živi djevojčica čija majka ima AIDS. Ja se ne bih plašila raditi s takvom djecom, kao ni poljubiti dijete koje ima ‘zečja usta’ ili slično oboljenje», kaže Ivana Sudarević. 

Uskoro će studij biti organiziran po Bolonjskom metodu, a Ivana bi voljela završiti treću godinu studija za učitelja, radi svoje satisfakcije, iako bi i tada radije radila u vrtiću, nego u školi. Za pisanje diplomskog rada odabrala je temu metodike upoznavanja okoline. Prema riječima Ivane, predškolska naobrazba djece bi trebala bili najviše utemeljena na upoznavanju djeteta sa svim onim što ga čega van vrtića i doma. U vrtiću se djeca socijaliziraju i upoznaju mnoge predmete i pojave koje ih okružuju. 

PROFESIJA: Ova profesija zahtjeva stalnu pripremljenost, sukladno godišnjem programu. U svome radu odgojiteljice biraju način na koji će raditi, kojim će pjesmama, filmovima, crtežima ili pričom učiti djecu. Ivana rado smišlja igrice, kao što je za jednu aktivnost napravila ribice koje su imale udicu i s pecaljkom koja je imala magnet na kraju. Djeca su se tada igrala pecanja i istodobno su se natjecali podijeljeni u skupine. 

»Odgojiteljica ne može biti bilo tko, jer se ovaj posao mora raditi s ljubavlju. Ukoliko se netko ne ume spustiti na dječju razinu, s njima plesati i skakati, onda i nije za taj poziv. Uz cijeli rad ide i mnogo zagrljaja, poljubaca, jer tada si im i majka, baka, sestra, prijatelj. Veliki dio dana zamjenjuješ roditeljsku ljubav. Ipak, bitno je stvoriti autoritet, jer pogotovu dječaci su malo ‘prgaviji’ od djevojčica i mora postojati disciplina. Autoritet se uspostavlja od prvog dana. Ukoliko djeca slušaju nešto što im je poznato ili dosadno interpretirano, tad neće biti mirna. Nikada nisam imala s tim problema, iako sam neke ispite polagala u velikim odjelima«, kaže Ivana Sudarević.  

REKREACIJA: Ivana se bavila gimnastikom u klubu »Partizan«. Plesala je i folklor u »Mladosti«, ali na njenu žalost, tada nije bilo puno putovanja, ali joj je dobro druženje ostalo u lijepom sjećanju. Sada njen mlađi brat Marko ide na folklor u HKC »Bunjevačko kolo«. Ivana se voli rekreirati plivanjem, biciklom, rolerima i aerobikom. 

Primjerice, Ivanin izlazak u subotu, počeo je s predstavom u kazalištu, večerom i nakon toga daljim tulumom s prijateljicama. Za vrijeme studija Ivana je radila je na promidžbi proizvoda za kosu, i tad su joj pravili različite frizure. Nakon toga sudjelovala je na revijama salona vjenčanica, a iščekuje da će raditi još jednu reviju večernjih haljina za isti salon.

»Ne bih se nikad bavila manekenstvom, željela sam sudjelovati na revijama, ali mi se ne sviđa kad mi drugi pravi frizuru i šminka. Volim imati svoj stil i pratiti modne trendove. Ukoliko se promjeni aktualan način šminkanja i ja ću svoj promijeniti, kao i zamijeniti tamne farmerke za svijetle i slično. Čitam novine, poglavito tekstove o modi, zdravoj ishrani, frizurama ili kuhanju. Ne zanimaju me novine koje se bave slavnim ličnostima, niti politikom«, kaže Ivana Sudarević. 

Nakon diplomiranja Ivana se planira zaposliti u PU »Našu radost« kako bi se posvetila svom profesionalnom pozivu.