Arhiv tekstova

Glavni grad Hrvatske bio je 22. siječnja 2007. godine domaćin okupljanja zagrebačkih Beščana i Beščana koji su ostali živjeti u jednom od najvećih srijemskih sela koje se nalazi na istočnim obroncima Fruške gore, na desnoj obali Dunava.

Ovogodišnji susret Beščana počeo je Svetom misom u župnoj crkvi u novozagrebačkom naselju Sveta Klara koju su služili bivši župnik Crkve Svete Male Terezije u Beški, prečasni Tomislav Radišić i današnji župnik, prečasni Božidar Lusavec, koji je u Bešku došao u ono predratno vrijeme, u veljači 1991. godine, i ostao do današnjih dana.

DRUŽENJE: »Pozdravljam vas dragi moji  Beščani, drago mi je što ste došli u ovolikom broju, a posebno me veseli što se vi, koji ste ostali živjeti u Beški, i vi koji ste iz nje otišli, međusobno posjećujete, družite i što ste ostali jaki u svojoj katoličkoj vjeri«, rekao je prečasni Radišić i zahvalio župniku župe Sveta Klara, vlč. Stjepanu Bakranu na gostoprimstvu i, u onim teškim ratnim vremenima, na pruženoj ruci pomoći doseljenim Beščanima.

Nakon Svete mise Beščani su nastavili druženje uz zajedničku večeru u restoranu »Zlatna medalja«, u vlasništvu svog Beščanina Smiljka Barišića, a organizator ovog okupljanja Beščana je Udruga protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i Zavičajni klub Beščana.   

SELO BEŠKA: Beška je prije Drugog svjetskog rata slovila kao »švapsko« selo, jer su stanovnici bili većinom Nijemci evangelisti, Srijemci pravoslavci te nešto Mađara kalvina. Nekoliko obitelji vjernika katolika gotovo su nestale, i ne spominju se, a bilo je tridesetak obitelji Mađara katoličke vjeroispovijesti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Bešku je doselilo nekoliko hrvatskih katoličkih obitelji iz Dalmacije i Hercegovine. Doseljavanje Hrvata u većem valu iz širokobriješkog kraja, iz nekih dijelova Bosne, a najviše iz župa i njihovih filijala oko Konjica: Sokolova Kula, Doljani, Obri, Podhum-Žitače i Uzdol uz Jablaničko jezero trajalo je od kraja Drugog svjetskog rata do kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tako se u Beški broj katolika stalno povećao, ali ne samo doseljavanjem nego i rođenjem brojne djece. 

EGZODUS HRVATA: Beška je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, za vrijeme masovnog egzodusa Hrvata i ostalog nesrpskog stanovništva iz Srijema, ostala bez dvije trećine svojih katoličkih vjernika. »Od 2.150 vjernika, po popisu iz 1991. godine, župa je ostala bez 1.500 svojih župljana koji su se raselili širom Hrvatske i svijeta. Neki su prognani, neki su dobrovoljno zamijenili kuće i otišli, tako da je u Beški ostalo negdje oko 700 vjernika. Od toga broja dosta je umrlo, neki su mladi otišli i još uvijek odlaze iz Beške tako da je od te 1995. godine, od tadašnjih 700 vjernika, župa danas spala na oko 450 do 500 vjernika. Taj trend pada je, nažalost, i dalje prisutan«, priča nam prečasni Božidar Lusavec i predviđa ne baš svijetlu budućnost župe Beška.

Mato Jurić, predsjednik Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i član Glavnog odbora Zavičajnog kluba Beščana, rekao nam je da se Beščani okup-ljaju dvaput godišnje: zimi u Zagrebu, a ljeti u gradovima širom Hrvatske, gdje je najveća koncentracija iseljenih Beščana i dodao kako je »Crkva i naša katolička vjera ta koja nas međusobno veže, hrabri i ulijeva nam snagu da kroz to vjersko zajedništvo pobjeđujemo sve teškoće i nalazimo sreću u životu«.