Arhiv tekstova

Predavanje o izazovnoj te-mi »Relativizam vodi u ateizam« održao je vlč. mr. Mirko Štefković na tribini »Razgovori«, koja je priređena 26. siječnja u okviru Dana biskupa Ivana Antunovića 2007., u Velikoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«. Tribina je održana u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović«. 

»U ovoj civilizaciji čak je i kultura čitanja dovedena u pitanje, a bez upitnosti se primaju mnoge informacije audio-vizualnih medija. Najjači izazov ovog vremena je relativizam, a trebamo se suočiti s činjenicom da relativizam vodi u ateizam», napomenuo je u uvodnoj riječi predsjedajući Instituta mons. dr. Andrija Kopilović i istaknuo kako ove godine Institut organizira petnaeste »Razgovore« na kojima će se moći čuti, razmišljati i izmijeniti misli o temi korelacije relativizma i ateizma u praktičnom životu.

RELATIVIZAM: Na početku predavanja vlč. mr. Štefković govorio je o filozofskom učenju relativizma, koje niječe mogućnost objektivne spoznaje istine, a naglasio je kako je čovjeku po tom učenju nemoguće spoznati istinu o bitku, te da za relativizam nema mjerila koje bi imalo opću i apsolutnu vrijednost. 

Govoreći o relativizmu u okviru religije i vjere, predavač je istak-nuo da se tada misli na ono nastojanje koje po svaku cijenu želi pomiriti oprečne religije i teološke sustave, jer po tom poimanju sve su religije u pravu, ali ni jedna to nije na isključiv i apsolutan način. 

»Sveto pismo nikako ne može prihvatiti taj relativistički način ophođenja prema religiji, bez jasnih i odgovornih stavova, bez odabira jedne opcije: opcije za Boga, koja je tek i onda opcija za čovjeka. Uloga i zadaća teologije pred pojavom relativizma je vrlo delikatna i teška. Naime, potrebno je tako izlagati normativne vjerske tekstove poput Svetog pisma i Dogmi da njihov sadržaj, tj. vjerska istina, koju treba prisvojiti, bude izvučena iz svog kontekstualnog sadržaja te ta njezina nepromjenljiva srž predstavljena kao apsolutna i univerzalna«. 

ATEIZAM: U daljnjem tijeku predavanja vlč. mr. Štefković je izlagao o teorijskom i praktičnom tipu ateizma, predočavajući da se teorijski ateizam tokom povijesti pojavljivao, rastao i padao, sukladno povijesnim gibanjima, a najrazrađeniji tip ovog ateizma je onaj marksistički, koji je usko povezan s praktičnim, društvenim i političkim životom. Što se pak stava i nauka crkvenog učiteljstva glede ateizma tiče, predavač je naglasio značajnu prekretnicu koju je predstavio II. vatikanski koncil (1962.-1965.), kada se od puke obrane i osuđivanja odlučilo prijeći na analizu formi i razloga ateizma, uključujući pri tome i vrlo značajan korak samokritike, te spremnost i zalaganje za konstruktivni dijalog.

»Što se nas kršćana tiče, već vidimo koji je lijek protiv ateizma u svijetu u kojem živimo: pravovjerno izlaganje nauke i dosljedan život svih članova Crkve. Tek kad vjera prožima cijeli život, kad je ona svjedočanstvo, a ne toliko uvjeravanje, onda je ona itekako plodna i spasonosna. Trebamo znati da često puta i ne možemo zamisliti koliko snažno može biti jedno pravo kršćansko svjedočanstvo, jedan autentičan život«.

KONKRETNO ŽIVLJENJE VJERE: Na koncu predavanja vlč. mr. Štefković se osvrnuo na konkretne povezanosti između relativizma i ateizma, navodeći kako ateizam i relativizam rade na nekom tobožnjem oslobađanju čovjeka kako bi čovjek navodno sam mogao živjeti na način koji mu najbolje odgovora.

»Čovjek je društveno biće, i to ne samo u onome što on hoće, nego kao osoba. Potrebno je da svatko od nas osjeća odgovornost ne samo za sebe, nego i za društvo u kojem živi. U ovom kontekstu se nama vjernicima pogled okreće prema Crkvi kao zajednici. Vjera koja se suviše privatizira, postaje sterilna. Zato jedni druge trebamo poticati i bodriti u konkretnom življenju vjere i ljubavi prema bliž-njemu«.

Nakon završenog predavanja, voditelj tribine vlč. Andrija Anišić pozvao je nazočne da iznesu svoja mišljenja o temi tribine. Uslijedio je dijalog o krizi identiteta i autoriteta, lažnom sustavu vrijednosti, tradiciji, braku i mentalitetu konzumizma, a iznijeti su zaključci da kršćani trebaju svojim životom odražavati dosljednu sliku Boga i da u hrvatskoj zajednici trebamo biti zainteresirani pomoći jedno drugom. 

»Razgovore« je obogatio nastup recitatora Filipa Čelikovića i Ivane Rudić, koji su govorili poeziju Alekse Kokića i Marije Kumičić. Recitatore je za nastup pripremila ravnateljica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković. 

Z. Sarić