Arhiv tekstova

Jedna od najgledanijih TV postaja u Hrvatskoj u nedjelju je, u svome tjednom pregledu političkih zbivanja iz svijeta, Demokratsku stranku Borisa Tadića nazvala urbanom varijantom radikala, ili već tako nekako. Samo dan nakon toga šefica tima Srpske radikalne stranke za pregovore o mandataru nove vlade, za jedan je beogradski dnevni list izjavila, kako je ista ta stranka, dakle Demokratska stranka Borisa Tadića, s podružnicom HDZ-a za Vojvodinu i strankom Rasima Ljajića, katastrofalno izgubila izbore.

Ista je stranka, dakle, u razmaku manjem od 24 sata, za jedne prozvana strankom umivenih četnika, a za druge zaštitnicom omraženih HDZ-ovaca. I što je onda tu istina? Dijametralno suprotne, ali po intenzitetu jednako jake negativne kvalifikacije, uglavnom se usmjeravaju prema onima koji pokušavaju, uspješno ili neuspješno, hoditi srednjom linijom. No, ovdje je o nečemu drugome riječ, naime o stereotipima.

Predrasude je teško raspršiti, osobito ako su građene godinama u uvjetima nesnosne kampanje vođene ratnom mašinerijom, u kojoj je svaki drugačiji pogled na život i stvarnost smatran neprijateljskim. I, premda su se okolnosti u međuvremenu bitno promijenile, najteže će biti promijeniti upravo čipove u glavama dobrog dijela ljudi, koji su i dalje zarobljenici vlastite zaleđene svijesti.

Za komentatora te gledane TV postaje u Hrvatskoj, koja oblikuje mnijenje svojih gledatelja, vjerojatno niti jedna stranka u Srbiji još dugo neće biti zapravo demokratska, niti će ijedna napraviti dovoljan otklon od srpskog radikalizma, kao što ni za srpske radikale Hrvati nikada neće biti ništa drugo nego HDZ-ovci, (čitaj ustaše). Pa niti onda, kada su to pošteni građani zemlje Srbije, uredni porezni obveznici i demokratski opredijeljeni birači, odnosno birani. 

Čak i ovaj mali, gotovo nezamijećeni primjer, dobra je slika onoga na što bi sličila vlada koju bi formirali srpski radikali. S bilo kim kao partnerom. A upravo je njihov šef, zapravo zamjenik opravdano odsutnog šefa, u izbornoj kampanji najavljivao kako će oformiti radikalnu vladu s manjinama u koaliciji. S kojim manjinama? S onima koje sam smatra čirom na zdravom tkivu srpske države? 

Zbog toga je, ali ne samo zbog toga, bitno da blok demokratskih stranaka u zakonskom roku, a bilo bi dobro što prije, sastavi novu Vladu Republike Srbije i prione na posao. Svako drugo rješenje išlo bi u prilog onima, koji odgovornost prema građanima vlastite zemlje već godinama pokazuju na najgori mogući način. I pritom ne pokazuju niti najmanji znak da bi nešto u svojim stavovima ikad mogli promijeniti.