Arhiv tekstova
Puna jedra pune pluća
Kada ljudima kažete da idete na jedrenje ili da ćete tjedan dana roniti, najčešće vas gledaju kao nekoga tko puno zarađuje, troši gomilu novca na putovanja i živi nekim raskošnim životom. Moram odmah reći da bi i meni to vjerojatno tako zvučalo da ne znam da sve to može proći puno jeftinije. Da ne bi ispalo da govorim bez pokrića, prelazim na konkretne brojke: prethodnu, manju jedrilicu plaćali smo oko 150 eura po osobi za tjedan dana, dok nas je ova veća, u Grčkoj, u lipnju, koštala 280 eura po osobi, za razdoblje od subote do subote. Niti jedan iznos ne pada s neba, ali ako uzmemo u obzir da je jedrilica zapravo kuća na moru kojom se »parkiraš« na najtirkiznije plaže, najljepše uvale i dolaziš do najskrovitijih kutaka plavetnila – i još kada znaš da su cijene smještaja na kopnu, pogotovo u urbanim sredinama, često jako visoke – ovaj iznos postaje i više nego prihvatljiv. Naravno, treba spomenuti i to da imamo prijatelja skipera, pa ne plaćamo tu, nimalo zanemarivu stavku, jer najam skipera po danu može dosegnuti i 200 eura dnevno po jedrilici, koliko bi nas sada koštalo u Grčkoj da taj prijatelj nije bio s nama.
Sada, kada znamo sve detalje i kada ste čuli moje objašnjenje, možemo se baciti na dojmove i izvještaje s puta.
Dnevnik jedrenja
U pokušaju da kronološki podijelim dojmove došla sam do zaključka da sam ipak trebala voditi dnevnik jedrenja i zapisivati sve plaže i rute po danima. Istina je da mi je sada sve pomiješano i da ne mogu napraviti pregled po danima. Sljedeći put ću to sigurno drugačije. Ovog puta ću napraviti ono u čemu sam dobra: svoju top listu s putovanja.
Top pet velikog jedrenja
Na prvo mjesto ovog putovanja stavljam plažu na otoku Paxosu jer sam upravo u trenutku kad sam isplivala na obalu plaže Glyfada imala osjećaj da sam zakoračila u reklamu za lijep život. Ta plaža je tiha, savršeno skrivena. Ušuškana zelenilom, iz nekog razloga podsjetila me na talijansku obalu, iako za to nemam neko posebno objašnjenje osim vlastite želje da i nju otkrijem. Divlja uvala sa šljunkom, stijene koje uranjaju u tirkiznu vodu i potpuni mir. Nema kafića, nema glazbe – samo more, kamenčići pod nogama i osjećaj da si daleko od svega. Raj, baš onakav kakvim ga zamišljam.
Sljedeće na mojoj top listi je, naravno, još jedna plaža. Kada smo kretali na ovo jedrenje, u glavi sam imala sliku ogromnog klifa uz bezobrazno tirkizno more. Prva dva-tri dana činilo mi se da ću ostati uskraćena za taj prizor. I zaista bi tako i bilo da nismo otišli na Antipaxos – mali, neodoljivi otok prepun prelijepih uvalica. Za moje otkriće »klif tirkiz« zaslužna je najpoznatija plaža otoka. Naime, kada nas je razočarala količina jedrilica koje su se ondje zatekle, odlučili smo provjeriti kakva je plaža koja se nalazi neposredno prije nje – i naišli smo na moj drugi najdraži prizor s putovanja. Tu smo napravili dulju pauzu i uživali u neopisivo lijepom osjećaju kupanja u tirkiznoj vodi podno ogromne stijene.
Naravno da sam vidjela još mnogo predivnih plaža jer jedrenjem dobivaš pristup najljepšim mjestima, pa konkurencija za ljubitelja plavetnila poput mene zaista nije mala. Ipak, želim podijeliti i osjećaj ugode kad jedriš samo na jedra, brzinom od pet čvorova. Scena za rubriku »kako zamišljam raj«, drugi dio, bila bi potpuna samo da je jato dupina plivalo uz nas. Ovako smo se zadovoljili jednim, koji nas je pozdravio iz daljine.
Od popularnih destinacija koje često posjećuju ljudi iz našeg okruženja, zaokružili smo Sivotu i Pargu – gdje je bilo više naših nego Grka – ali dobro, treba i mrvica civilizacije, da ne zastranimo skroz, pa nam povratak u realnost ne bude još teži.
Kao i uvijek kad se vratim s ovakvih putovanja, osjećam da mi ni pet epizoda ne bi bilo dovoljno da sve ispričam. Ipak, neke će stvari ostati samo proživljene, a ovaj zapis završavam kao poticaj svima koji još nisu, a žele – razapeti jedra.
Gorana Koporan
