Arhiv tekstova
Zapovijedi i ljubav
Suvremeni čovjek ne voli zapovijedi. Tako se odgajaju i nove generacije, da ne dozvole da im netko zapovijeda jer svatko mora držati do sebe. No, na zapovijedi ne trebamo gledati kao na nešto što nas ponižava i vrijeđa naše dostojanstvo, takve situacije prepoznajemo. One nas zapravo usmjeravaju, odgajaju i poučavaju, osobito Božje zapovijedi. Božje zapovijedi naši su putokazi, one nas vode bliže k Božjem kraljevstvu, one nas drže u Božjoj blizini i čine nas pravim kršćanima. Zato se Božje zapovijedi trebaju čuvati i živjeti, jer bez njih nismo ono što bismo trebali biti – Kristovi.
Zapovijedi
Još Mojsije poziva narod da se obrati, ali obraćenja nema bez zapovijedi: »Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona! Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom« (Pnz 30,10). Obraćenje je ništa drugo, nego čuvanje Božjih zapovijedi jer nas one izgrađuju i oblikuju da budemo Bogu po volji. Njihovim čuvanjem mi postajemo slični Kristu, oni koji svjedoče vjeru životom. One nas upućuju na izgrađivanje odnosa s Bogom i čovjekom, odnosa koji od nas čini one koji će se jednoga dana radovati u Božjem kraljevstvu. Prihvaćanjem njih prihvaćamo spasenje koje nam je Krist zavrijedio smrću i uskrsnućem.
I kao što Mojsije upozorava svoje suvremenike da nemaju izgovor kako ih ne bi čuvali, jer ih je Bog učinio jasnima i dostupnima, pogotovo danas nema izgovora. Suvremeni čovjek često od zapovijedi izabire što mu je lakše za obdržavanje, pa se onda namjerno drži neupućen, kako bi sam sebe opravdao zašto neke ne poštiva, a zapravo to ni ne želi. I kao što mi, kad odgajamo dijete, stavljamo pred njega granice za njegovo dobro, a ono to često ne može shvatiti, tako i Bog nama stavlja neke granice zbog toga što on sve bolje vidi i razumije od nas. Zato niti jedna zapovijed nije potrebnija od druge, niti je naše da biramo koje ćemo vršiti, a koje ćemo odbaciti. Boga slušati, to je ono što je potrebno da bismo baštinili život vječni. On nas vodi i čuva, zato nas usmjerava na pravi put, put spasenja. A kako će to drukčije učiniti nego da nam govori što je ispravno činiti, a što nije.
Ljubav
U pozadini svega što nas Bog uči i u konačnici svega što on jest je ljubav. Zato Isus sažima sve zapovijedi u dvije: ljubiti Boga i bližnjega. To mora biti bezrezervna ljubav, iskrena i snažna, a onda iz nje izlazi poštivanje svih zapovijedi, koje prestaju biti zapovijedi, već postaju način života. Ako ljubimo Boga i bližnje, prema njima ćemo se ponašati baš onako kako zapovijedi traže, a da nećemo ni primjećivati da živimo po zapovijedima. Jer, Bog u stvari ne želi nama zapovijedati, on želi da ljubimo poput njega.
Prispodobom o milosrdnom Samarijancu Isus nas poučava da moramo imati ljubavi za svakog čovjeka. Mi smo skloni raznim vrstama diskriminacije, često toga nismo ni svjesni. Ljubimo prema nekim kriterijima, koji zapravo ne smiju postojati. Prava ljubav ne bira koga će ljubiti, niti je zapovjeđena, već dolazi iz čovjekove bliskosti s Bogom. Bog je ljubav, te onaj tko živi u njegovoj blizini biva zahvaćen tom ljubavlju koja ga osposobljava za izvanredna djela. Tako postajemo milosrdni, pravedni, iskreni, živimo prema zapovijedima, a zapravo ljubimo slično našem Stvoritelju. Stoga Bog sve što od nas traži jest da živimo ovaj život u zajedništvu s njim, a onda iz toga izlazi i poštivanje zapovijedi, a i ljubav kao ono po čemu postajemo autentični kršćani.
