Arhiv tekstova

Sugovornica ove zanimljive storije o morskim predjelima i njihovom životu tijekom zimskog razdoblja bila nam je Cecilija Skenderović, koja u u mjestu Sveta Nedjelja na otoku Hvaru ima svoju kuću s apartmanima za izdavanje za vrijeme ljetne sezone. Dio pretposljednjeg mjeseca prošle godine provela je, upravo na Hvaru, a svoje dojmove o »zimi na moru«, odlučila je podijeliti s čitateljima »Hrvatske riječi«.

Sveta Nedjelja se nalazi na famoznoj južnoj strani jednog od najljepših jadranskih otoka, sunčanoga Hvara, započinje priču gospođa Cecilija. Iako već u svjetskom razmjeru poznat, po svom ostalom dijelu kopna, ovaj dio otoka Hvara je najmanje posjećen ponajviše zbog otežanih uvjeta dolaska do željenog odredišta. Postoji tunel koji je mračan, uzak, nizak i dugačak jedan kilometar i kroz kojega se mora proći da bi se stiglo do južne strane otoka koja se zove Zavala. Onda predstoji još jedno dvadesetak kilometara otočkoga puta do Svete Nedjelje, koji za ravničarske vozače nije baš pretjerano ugodan. To čini ovo mjesto egzotičnim izborom ljetne destinacije, jer poslije više nema ceste i tko želi uživati u maksimalnom miru daleko od svakojake buke i vreve neće pogriješiti. Mještani čak vole reći kako je njihova naseobina svojevrstan »kraj svita«...

Sveta Nedjelja pripada općini Hvar, u tom je mjestu registrirano, prema posljednjem popisu stanovništva, oko 120 žitelja, ali stvarno tu živi maksimalno 50 stanovnika. U samom mjestu je jako lijepa crkva, škola, općinski ured, jedna trgovina i ništa drugo. Dolje uz more, s obzirom da je mjesto na uzvisini od nekoliko stotina metara, postoje dva ugostiteljska objekta u kojima se može pojesti dobra riba i popiti odlično hvarsko vino. Osnovnu školu od prvoga do četvrtoga razreda pohađa maksimalno šest đaka, koji su poslije primorani školovanje nastaviti u Jelsi ili Starom gradu. 

Što se tiče zimskog razdoblja, što je u biti i povod cijele ove priče, zanimljivo je spomenuti kako, zahvaljujući čestim dolascima »vikendaša«, mjesto nije posve osuđeno na sezonsku odsječenost od svijeta. Zimska temperatura nikada nije ispod 10 stupnjeva u plusu, a tijekom ove zbilja tople zime temperatura je svakodnevno duplo viša (od 18-20 stupnjeva Celzija). Povrh svega, ne pamti se razdoblje, u ovo doba godine, bonace u trajanju u od dva tjedna. 

Za vrijeme moga  boravka u studenome, mogla sam se uvjeriti kako zimski dan na otoku protječe jako radno, jer je vrijeme idealno za gradnju, sadnju, uređivanje zelenih površina. Zahvaljujući podmorskom vodovodu iz rijeke Cetine nema nikakvih poteškoća oko dopreme vode, struje uvijek ima i postoje svi preduvjeti za normalan život. Stoga priče o zimskom mrtvilu i apatiji uopće ne stoje. Glede samog stanovništva Svete Nedjelje, njega pretežito čini oko dvadesetak obitelji starosjedilaca, ali i prilično osoba koje same žive. Nažalost, kao i na drugim otocima, mladog svijeta ima najmanje jer se u potrazi za »boljim životom« iseljava put gradova na kopnu. Karakteristično prezime ovoga kraja je Plenković, i najviše osoba se tako preziva. Kada smo mi (obitelj op.a) došli u Svetu Nedjelju ispočetka su nas gledali veoma skeptično i sumnjičavo, trebale su tri godine proći da nas prihvate. Jedna od barijera prijema je bio i jezik jer je poznato kako Hvarani govore svojim, za druge, posve nerazumljivim narječjem. Primjerice umjesto »a«, često govore »o«, što čini komunikaciju prilično nerazumljivom ukoliko ne govore standardnim hrvatskim jezikom. Lokalno se stanovništvo ponajviše bavi uzgojem maslina, lavande i ružmarina, i interesantno, puno ljudi drži pčelinjake iz kojih se dobiva kvalitetan med od kadulje i lavande. Normalno, ima puno vinograda, po kojima je i cijeli Hvar nadaleko poznat, iz kojih se dobiva odličan hvarski plavac, oporo i jako vino, koje je pritom i vrlo ljekovito. Može ga se puno piti bez ikakvih posljedica.

Konačno, sve ovo treba doći vidjeti i uživati u miru »kraja svita« pokraj najljepšega mora, dovršila je Cecilija Skenderović, svoj prikaz Svete Nedjelje.