Svijet u kojem se slama pretvara u umjetnost
Jubilarni, 40. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame – osma manifestacija u okviru Tavankutskog kulturnog lita 2025. – otvoren je u petak, 4. srpnja, u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu. Osim 25 članica slamarskog odjela mjesnog HKPD-a Matija Gubec, u ovogodišnjoj koloniji svoje umijeće u radu sa slamom pokazale su i tri sudionice iz Srijemske Mitrovice, petero djece, te gosti iz Hrvatske i Slovenije. Slamarske radionice održane su, već uobičajeno, u prostorijama tavankutske OŠ Matija Gubec.
Povijest, iskustvo, trud i zajedništvo
Voditeljica slamarskog odjela HKPD-a Matija Gubec Marija Rukavina Prćić ovom je prigodom istaknula kako 40. kolonija nije samo broj – to je povijest, iskustvo, trud i zajedništvo koje su utkale naše starije slamarke skupa sa svim članovima udruge.
»Njihova spremnost da prenose znanje i poučavaju nove generacije žena zaslužuje duboko poštovanje. Ipak, ništa manje važne nismo ni mi koje smo se u različitim trenucima svoga života priključile ovom stvaralačkom krugu«, istaknula je Rukavina Prćić, te podsjetila na rad prošlogodišnje kolonije:
»Tijekom 39. saziva nastalo je 30 slika, među kojima su se istaknule naše drage prijateljice iz Srijemske Mitrovice, a posebna nam je čast bila ugostiti polaznice iz Njemačke, Kanade, Slovenije i Hrvatske. Teme su bile raznolike – od motiva iz svakodnevnog okruženja, poput salaša, preko običaja koje čuvamo od zaborava, pa sve do suvremenih izraza. U izradi su korištene razne vrste slame: ječmena, zobena, ražena i pšenična, spelta i bankuti, a upotrebljavane su i različite tehnike obrade – od ravne peglane slame do raznih tehnika pletenja. Kao i prethodnih godina, nekoliko odabranih slika predstavljeno je na izložbama diljem regije, a jedna od njih nagrađena je posebnom nagradom na pokrajinskoj razini«.
Na važnost rada tavankutskih slamarki ukazala je predsjednica Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame Ljubica Vuković Dulić:
»Ponosni smo na kontinuiranih 39 kolonija iza nas i ovu 40. pred nama. Tijekom ovog razdoblja dogodile su se organizacijske transformacije, promijenio se i društveni kontekst. Suočavali smo se s brojnim izazovima, smjenama generacija, organizacijskim i idejnim promjenama, dilemama likovno-stvaralačke prirode, izazovima koje je donijela komercijalizacija. Proširilo se i mijenja se područje inspiracije, uznapredovale su težnje slamarki pojedinačno, ali i same udruge. Razlozi zbog kojih slamarke stvaraju i okupljaju se u Koloniji nadilaze samo razlog svladavanja tehnike. Slamarke danas putuju, izlaze izvan bunjevačkog kulturnog kruga, upoznaju rad slamara diljem svijeta. Put je to za stjecanje znanja, ali i izazov za očuvanje autentičnosti. No, danas posjedujemo duhovno bogatstvo, vještinu koja je naše nematerijalno kulturno naslijeđe i briga za njezino očuvanje«.
Veliki pokret stasao u Tavankutu
Slamarstvo je vještina koja se nalazi na listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa Hrvata u Srbiji, za što je velikim dijelom zaslužna suradnica i donedavna ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković. Ona je ujedno i otvorila 40. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame.
»U Tavankutu slama šušti malo drugačije nego u drugim okolnim mjestima. Ovdje je sve nastalo, ovdje je sve počelo i ovdje traje. Zamislite klas koji poslije sebe ostavlja brašno ili stvara umjetnost. Za sve to je potreban čovjek, a bila je potrebna zapravo žena. Te naše žene koje su bile na njivi napravile su prstenje, perlice, narukvice... i od jednog takvog nakita ili nečega što se stvaralo na njivi danas mi govorimo o jednom velikom pokretu koji je stasao ovdje u Tavankutu. Da bismo danas otvorili 40. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame bilo je potrebno zrno, bile ste potrebne vi, vaši talenti i puno vremena. Kako ste ušle u film, ušle ste u mnoge knjige, kao i vaši radovi, i naravno nominacija je, barem po meni, onaj najviši stupanj koji smo mogli poželjeti. S obzirom na to da smo dobili prvi pozitivan odgovor od države, vjerujem da više nema sumnje kako će biti u pitanju relativno skorašnje proglašenje i postavljanje slamarstva na listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa Srbije«, rekla je Čeliković te najavila izradu monografije u povodu više jubileja:
»Ove godine je 40. saziv, iduće godine bit će 65 godina kako je nastala prva slika od slame Rit Ane Milodanović, bit će punih 40 godina ovog saziva i bit će 15 godina od osnutka Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame. To je prilika da najavimo kako ćemo svi dati sve od sebe da nastane jedna lijepa monografija koja će dati zaključak da slamarstvo i radovi u tehnici slame jesu glavni marker nacionalnog identiteta Hrvata-Bunjevaca na ovom području, ali isto tako i glavni suvenir bez kojeg nitko tko dođe ovdje ne odlazi«.
U okviru programa nastupili su ženska pjevačka skupina HKPD-a Matija Gubec pod vodstvom Emine Tikvicki, te tamburaški orkestar Gupca kojeg vodi Marko Grmić.
Prije otvorenja kolonije u tavankutskoj crkvi Presveto Srce Isusovo služena je sveta misa koju je predvodio mjesni župnik vlč. Marijan Vukov.
Zatvaranje 40. sazive Prve kolonije naive u tehnici slame, a ujedno i 14. Seminara bunjevačkog stvaralaštva, te Risarska večer bit će održani sutra (subota, 12. srpnja) na etnosalašu Balažević u Tavankutu, s početkom u 19 i 30 sati.
I. Petrekanić Sič