Arhiv tekstova
Kristovi učenici
Krist je došao među nas da donese Božje kraljevstvo, da navijesti Boga koji iznad svega ljubi čovjeka i da nam donese spasenje. No, za svoje poslanje on treba suradnike, treba učenike koji će učiti od njega, a onda to širiti po svijetu, među ljudima, i onda kada se on vrati k Ocu, sve do njegovog ponovnog dolaska. Ove nedjelje čitamo kako za ovo poslanje priprema sedamdeset dvojicu svojih učenika i šalje ih naviještati u različite gradove. Zanimljivo je čuti kako ih Isus upućuje, ali nam je zapravo važno da su upute izrečene ovim učenicima, upute svima nama, jer što smo mi danas nego njegovi učenici čija je zadaća naviještanje.
Radnici u žetvi
Krist na početku pouke onima koje šalje govori: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju« (Lk 10,2). Crkva je oduvijek ove Kristove riječi shvaćala kao potrebu molitve za duhovna zvanja. I istina je, potrebno je moliti za nova duhovna zvanja, jer je u Crkvi sve manje svećenika, redovnika i redovnica. Moderan način života duhovno stavlja u drugi plan, a život pun odricanja postaje u hedonističkom društvu apsolutno neprivlačan i neprihvatljiv. Zato se mladi ne odazivaju pozivu da slijede Gospodina, osobito ne na način posvećenog života, kada moraju umirati sebi da bi živjeli Kristu. Stoga na ovu nakanu moramo moliti gorljivije nego ikad, jer Crkvi su više nego ikad potrebni svećenici i redovnici. Oni su ti koji nas vode bliže Kristu, posrednici između Boga i ljudi. Po njima se Krist spušta u Presveti Oltarski Sakrament i ostaje s nama, kao što po njima dolazi među nas u svim sakramentima po kojima prati naš život. Crkva ne može i ne smije ostati bez svećenika, ne smije ostati bez redovnika i redovnica, koji molitvom prate Božji narod. A brojevi govore da ih je sve manje, što i sami primjećujemo u svojoj okolici. Bog poziva, ali se ljudi ne odazivaju, praćeni različitim strahovima. Zato moramo moliti za duhovna zvanja, za hrabrost mladih ljudi da posvete svoj život Bogu i njegovu narodu, a mi im trebamo biti podrška, kako molitvena, tako i svaka druga.
Svi smo poslani
No, nisu samo svećenici, redovnici i redovnice oni koje Gospodin šalje naviještati, šalje svakoga tko je po sakramentima inicijacije postao dio njegova naroda. Dakle, svi smo poslani biti širitelji Božjeg kraljevstva na zemlji i svjedoci Božje ljubavi, pogotovo danas kada svijet vapi za ljubavlju i mirom. Ipak, Krist upozorava da nas šalje kao janjce među vukove, ali i daje uputu da ne nosimo sa sobom ni vreće, ni torbe, ni obuće. Neće svatko razumjeti i prihvatiti naš navještaj. Kršćanima nikada nije bilo lako živjeti Kristovim načinom života. Biti primjer pravog učenika nikada nije popularno, jer je to poziv na mijenjanje, odbacivanje starog sebe, a ljudi to ne vole. Zato kršćani imaju neprijatelje, zato na mnogim mjestima nisu poželjni. Jer pravi kršćanin svojim načinom života pokazuje onome tko nije da griješi, da radi loše, a lakše je zatvarati oči pred svojim greškama nego se mijenjati.
Ipak, kršćanin ima sa sobom snagu koju nitko ne može pobijediti, ima svoga Gospodina koji će se uvijek za njega pobrinuti, zato ne mora nositi ni vreće ni torbe, jer se njegov Bog za njega brine. On treba brinuti samo oko toga kako će svjedočiti. Ako tako budemo živjeli, Bog će se proslaviti u našem životu, a svijet će nas prepoznati kao Kristove.
