Arhiv tekstova
Relikvija svete Terezije Avilske
Živopisna Ronda u Andaluziji nalazi se stotinjak kilometara od Seville i slovi za jedno od najljepših malih gradova na svijetu. Upravo radi toga milijuni turista svake godine pohode je, nastojeći napraviti što bolju fotografiju mosta izgrađenog nad dubokim klancem koji je usjekla rijeka Guadalevin, a koji spaja stari i nešto noviji dio ovoga pitoresknog mjesta. Bez sumnje, pogled na most je spektakularan, ali u Rondi se nalazi i nešto, meni osobno puno vrjednije, a o čemu gotovo nitko od tih silnih turista ne zna gotovo ništa. Naime, u samostanu koji se nalazi nadomak centra, sestre karmelićanke čuvaju relikviju svete Terezije Avilske, točnije njezinu desnu ruku.
O postojanju relikvije saznali smo pripremajući se za putovanje u Andaluziju i znali smo da se ona nalazi u crkvi Naše gospe od Milosti u Rondi. Kada smo stigli u gradić, nije bilo teško pronaći velebnu crkvu i samostan sestara karmelićanki. Međutim, na naše veliko razočaranje, crkva je bila zaključana. Naime, zbog velikog broja turista, većina crkava u Španjolskoj otvorena je samo u vrijeme mise ili se u slučaju poznatih povijesnih crkava, za turističko razgledavanje naplaćuje ulaz. Pomalo razočarani, pokušali smo pronaći neki drugi ulaz pa smo uz crkvu primijetili malenu trgovinu u kojoj se od sestara mogu kupiti kolači koje one same spravljaju. Kako se radi o samostanu zatvorenog tipa, kupnja se odvija putem rotirajućeg paravana. Kupili smo kolačiće (lengua de gato – mačji jezici), a onda upitali sestru kako bismo mogli vidjeti relikviju? Ubrzo smo, nakon još jedne rotacije paravana, dobili ključ i uputu da u kapelici pred relikvijom možemo ostati koliko hoćemo. Tek tada smo shvatili da se u prostoriji trgovine nalaze još jedna vrata. Otključali smo ih, otvorili i našli se u jednom posve malenom prostoru iz kojeg se iza čeličnih rešetaka mogla vidjeti ruka svete Terezije Avilske. Ova vrijedna relikvija smještena je u relikvijar u obliku metalne rukavice ukrašene dragim kamenjem. Ostali smo tu neko vrijeme, a na odlasku smo, zahvaljujući sestrama koje su nam dopustile ulazak, objasnili kako je ova svetica zaštitnica i našeg grada Subotice koji se nekada zvao Maria Theresiopolis.
Povijest ove relikvije iznimno je zanimljiva. Nakon smrti sv. Terezije 4. listopada 1582. godine sestre su je pokopale unutar samostana, nadajući se kako će njezino tijelo ostati kod njihovog reda. Međutim, devet mjeseci kasnije kovčeg je otvoren jer su sestre primijetile kako se nakon smrti sv. Terezije samostanom počeo širiti ugodan miris. Tada je ustanovljeno da je tijelo netaknuto i neraspadnuto. U to doba u katoličkom svijetu bila je praksa uzimati relikvije s tijela svetaca pa iako Terezija u to vrijeme još nije beatificirana, ali je umrla na glasu svetosti, uzeta joj je ruka. Ruku su sestre čuvale u samostanu, a 1937. godine u vrijeme španjolskog građanskog rata prisvojio ju je general Francisco Franco. On je relikviju zadržao za sebe sve do smrti 1975. godine, kada je ista vraćena sestrama u samostan. Francu je ona bila talisman od kojeg se nije odvajao, čak ni na spavanju. Navodno je i umro držeći je u rukama. Kada se zna povijest relikvije, jasno je zašto je sestre danas drže pod ključem i zašto se na nju jednostavno ne može naići u turističkom obilasku crkve. Relikviju sv. Terezije Avilske najčešće pohode žene moleći za potomstvo i zdravlje obitelji.
Aleksandra Prćić
