Arhiv tekstova

Postoje osobine svojstvene isključivo čovjeku što ga, dakako, ne izuzima iz biološke datosti, kako su to protumačili pojedini filozofi a bez sustavne kritike stava preuzeli i neki kršćanski mislioci. Geoffrey Miller, vrsni američki biolog u knjižurini »Razum i razmnožavanje - kako je izbor part-nera oblikovao evoluciju ljudske naravi« (prijevod Marijan Radej), tumači da moral, humor, umjetnost, glazba s pragmatičnog biološkog stajališta, izgledaju kao besmisleno traćenje energije - neće pomoći u pronalaženju hrane i izbjegavanju grabežljivaca. Međutim bez tih osobina razmnožavanje bi u ljudskom rodu bilo nemoguće. Nismo sigurni ni kako danas dolazi do spolnoga odabira, još manje poznajemo kako su se mijenjali kriteriji u odabiru partnera kroz povijesne epohe. Biolozi još od Darwina, piše Geoffrey Miller, naslućuju kako je mogla izgledati evolucijska staza razmnožavanja. Neki Darwinovi prethodnici, a još više vulgarni tumači njegove misli, tvrde da je evolucija čovjeka kretala putem, pojednostavljeno rečeno, korisnih izuma naglašavajući važnost opstanka. No, takvo tumačenje ne zadovoljava potpuno, jer ostavlja previše neobjašnjenih zagonetki. Darwin je tvrdio da evoluciju ne pokreće samo prirodna selekcija u borbi za opstanak, nego i jednako važan proces koji je nazvao seksualna selekcija putem izbora part-nera. Na tom tragu razmišlja Miller i nadopunjujući Darwina tvrdi da se ljudski jezik evolucijom razvio mnogo više nego što je to nužno za osnovnu funkciju preživljavanja. Razvio je, među ostalim, i društvene odnose i umjetnost, no većina ih je u funkciji udvaranja. 

PAUNOV REP: Neke ptice pjevom privlače suprotni spol, neke gradnjom gnijezda, a neke raskošnim perjem. Paunov rep nije neka neuspjela prilagodba u borbi za opstanak – ona je sjajna adaptacija za udvaranje. Paunima bi jamačno bilo lakše preživjeti s kraćim, lakšim i jednoličnijim repom, no seksualni izbor ženki natjerao ih je da proizvedu to veliko i sjajno perje koje im oduzima mnogo energije. Najimpresivnije sposobnosti ljudskog uma, tvrdi Miller, su poput paunova repa: one su alati za udvaranje koji su se razvili kako bi privukli i zabavili spolne partnere. Ako se usredotočimo na udvaranje kao na središnje pitanje evolucije, moći ćemo prvi put malo bolje razumjeti bogatstvo ljudske umjetnosti, morala, jezika i kreativnosti.

KREPOSNA POVIJEST: Predrasuda je maligna bolest. Film, televizija, crtani filmovi i reklame napunili su nam glavu, nastavlja uvjerljivo Miller, mnogim slikovitim besmislicama o prapovijesti. Igračke, slikovnice (osobito video-igrice) o prapovijesti pune nam glavu stereotipima o usponu čovjeka koji izrađuje pomagala kojima olakšava život ili tim dostignućima pobjeđuju neprijatelje. U biti je to točno, no svaki od naših predaka nije samo uspio neko vrijeme živjeti, nego i nagovoriti barem jednog seksualnog partnera na dovoljno spolnih odnosa za stvaranje potomaka. Oni praljudi koji nisu pobudili ničije seksualno zanimanje nisu postali naši preci, bez obzira na to koliko su bili uspješni u borbi za opstanak. No kreposne monografije i filozofske rasprave, a osobito udžbenici, ne objašnjavaju načine odabira spolnoga partnera i tek stidljivo navode ponešto o modi, nakitu ili isticanju atributa pomoću odjeće rijetko navodeći da je sve to u svrhu reproduktivnoga natjecanja. 

SLIČNE MISLI  I OSJEĆANJA:  Ako se naše misli i osjećaji o seksualnim vezama ne razlikuju previše od onoga što su mislili i osjećali naši preci, tada ni naši seksualni izazovi vjerojatno nisu previše različiti od onih s kojima su se oni suočavali. Mi gubimo glavu, zaljubljujemo se, osjećamo ushit i ljubomoru, privlače nas lijepa tijela i lica, ali isto i dobar smisao za humor, ljubaznost te osobito inteligencija i pozitivan, a ne pasivan, odnos prema svijetu – osim izmjene gene, ljudi su, osobito žene, sa zanimanjem birale partnere koji će biti kvalitetni odgajatelji njihove djece. Ako je takav ukus dio ljudske prirode koja se postupno razvila u evolucijskom procesu, naši su se preci morali donekle slično osjećati. Ne bismo trebali automatski projicirati moderne društvene odnose na daleku prošlost, ali vjerojatno možemo projicirati individualne emocije na naše pretke.

To znači da na smo na neki način u boljem položaju da razumijemo seksualnu selekciju nego prirodnu selekciju u borbi za opstanak. Spolni odnos sigurno nije bio nasilje i u kamenome dobu do žena nisu dolazili tako da ih mlatnu toljagom i vukući za kosu dovuku u svoju pećinu.

UDVARAČKA PRIČA: Samoprezentiranje je udvaračka priča o sebi. Isprava je muškarcu bilo dovoljno biti vješt u izbjegavanju nesreća ili hrabar u suočavanju sa zvijerima da bi našao partnericu, no kada su se razvili jezici i svijest, kada je sjećanje postalo dio identiteta, nekadašnji neustrašivi lovac da bi se razmnožavao morao je svoja iskustva vješto upakirati u lijepu priču. Jezik nam, dakle, omogućuje da saznamo mnogo o potencijalnom part-neru, osobito o njegovim doživljajima iz ranijih životnih razdoblja. Kada su životne priče postale važne u verbalnom udvaranju, naši su preci počeli procjenjivati ne samo izgled potencijalnog partnera nego i prošla iskustva. No, jesu li životne priče koje razmjenjujemo sa svojim partnerima pokazatelj ičega? Unatoč tomu što većina ljudi iskrivljuje svoje životne priče u manje-više jednakoj mjeri, smatra Miller, one su ipak valjana osnova za izbor partnera. Dakako, mi prikazujemo svoj život u najboljem mogućem svjetlu. Radije spominjemo svoje uspjehe nego pogreške. U svojim životnim pričama predstavljamo se kao glavni junaci velike pustolovine svojeg života, Zbog toga je seksualna selekcija počela davati prednost svakoj mentalnoj osobini koja bi mogla proizvesti privlačnu prošlost. 

PRIČA  O  DRUGIMA: Samoprezentiranje je i priča o drugima, dakle trač. Udvarajući se pričamo svoju priču brzo i povjerljivo. U prvih nekoliko uzbudljivih sati čavrljanja jedno drugome će pričati o svojim obiteljima, o prošlim i sadašnjim vezama, o djeci, prijateljstvima, kolegama, pustolovinama, putovanjima, ideološkim uvjerenjima, hobijima, interesima, ambicijama i planovima. No, tada slijedi usporedba s njenim potencijalnim partnerima. Bolji zabavljači imaju prednost pred šutljivcima. Donositelj trača zna vijesti koje slušatelj ne zna i stvara privid kako ima povlašten pristup tajnama, ili širu mrežu poznanstava, ili bolje društveno pamćenje, ili prijatelje koji imaju povlašten pristup društvenim informacijama. Tračem prikazujemo svoj društveni status i visoku društvenu inteligenciju što nam omogućuje da bolje prođemo na tržištu seksualne selekcije.