Arhiv tekstova
Naša afrička obitelj
Sjajno mi je što neke afričke zemlje imaju svoje slogane. Tako je, na primjer, Guanda Zemlja Tisuću Brda, Madagaskar – Crveni Otok, Lesoto – Carstvo na Nebu, Egipat – Dar Nila, Burkina Faso – Zemlja Pravednih Ljudi, Gana – Kapija Afrike/Crne Zvijezde Afrike, Nigerija – Gigant Afrike, Namibija – Zemlja Hrabrih, Uganda – Biser Afrike… Popis je kreativan i dug i nećemo ga prijeći cijelog. Onaj koga je zainteresirao početak, istražit će sam, a mi danas idemo u Nasmijanu Obalu, da razbijemo rutine.
Nasmijana Obala
Gambija je najmanja država afričkog kontinenta, ali njezino srce, duša i osmijeh njezinih ljudi čine je jednom od najposebnijih destinacija. Iako još nisam kročila na gambijsko tlo, svaki putopis, svaka fotografija i svaka priča koju sam pročitala o toj zemlji uvjeravaju me da je Gambija mjesto gdje se čovjek može ponovno povezati s osnovnim vrijednostima života: toplinom, zajedništvom i jednostavnošću.
Gambijci su narod koji usprkos teškim životnim uvjetima ne skidaju osmijeh s lica. Njihova ljubaznost nije samo površna – ona je duboka, iskrena i prožeta iskonskim osjećajem zajedništva. U zemlji u kojoj su prihodi niski, infrastruktura skromna, a svakodnevni život izazovan, ljudi dijele sve što imaju i žive s nevjerojatnim optimizmom. Djeca trče bosa po pijesku, igraju se bez igračaka, ali s očima punim svjetlosti. Odrasli vas pozdravljaju riječima »Welcome home«, kao da ste dio njihove velike afričke obitelji.
Gambija je zemlja tradicije i običaja, dominantna religija je islam. Žene često nose šarene tradicionalne haljine, a njihova prisutnost u svakodnevnom životu, bilo na tržnici, u školi ili u polju, pokazuje snagu i ponos gambijskog naroda. Muškarci često rade kao ribari ili vodiči i s ponosom pričaju o svom naslijeđu. Obitelj i zajednica su u središtu svega – nitko nije sam, jer Gambijci vjeruju da je svaki čovjek odgovornost svih.
Čista ljepota života
Među mjestima koja bih rado posjetila nalazi se glavni grad Banjul, miran i autentičan, bez užurbanosti koju nose moderne metropole. Tu je i otok Kunta Kinteh, nekoć poznat kao James Island, koji nosi tešku povijest trgovine robljem, ali danas stoji kao važan spomenik borbe i otpora. Posjet tom otoku bio bi za mene više od turističkog iskustva – bio bi to čin poštovanja prema svima koji su patili, ali i nadahnuće za borbu za pravedniji svijet.
Naravno, priroda Gambije je posebna priča. Rijeka Gambija teče kroz cijelu zemlju, nudeći priliku za nezaboravne vožnje čamcem među mangrovama i promatranje bogatog ptičjeg svijeta. Parkovi poput Abuko Nature Reserve i Kiang West National Park raj su za ljubitelje prirode. Plaže duž atlantske obale, osobito one u mjestima poput Kololija i Bakaua, pružaju bijeli pijesak, palme i mir koji se rijetko nalazi na popularnijim turističkim destinacijama.
Jasno je da me Gambija nije privukla luksuzom, već zbog iskrene jednostavnosti i ljepote življenja. To je mjesto koje uči strpljenju, skromnosti i pravim vrijednostima. Mjesto gdje se, kako kažu mnogi putnici, ne dolazi po uspomene nego po lekcije. I ja ću jednoga dana, sigurna sam, kročiti tim putevima, upijati mirise afričkog tla i pričati s ljudima koji, iako možda nemaju mnogo, imaju ono najvažnije – srce.
Zato nam, iz dubine želje i znatiželje, preporučujem Gambiju, osobito u ova čudna vremena kada smo izgubili sve što valja zarad pogrešnog. Možda neće biti najglamuroznije putovanje koje ćete ikada poduzeti, ali će sigurno biti ono koje ćete najduže pamtiti.
Gorana Koporan
